H-Alter
 Staklenički plinovi iz osječke ili plominske termoelektrane možda će se za šest, sedam godina spremati u skladišta u podzemlju i tako bi iz zraka moglo nestati i do 98 posto emisije ugljičnog dioksida.

Mogućnost da se staklenički plinovi spremaju u podzemna, tzv. geološka skladišta, odnosno u nekadašnja prirodna spremišta nafte i plina, i Europska je unija priznala kao način na koji se njezine članice mogu boriti za smanjenje emisije stakleničkih plinova koji bi se do 2020. godine trebali smanjiti za najmanje 20 posto u odnosu prema stanju iz 1990. godine. Spremanje ugljičnog dioksida u spremišta u podzemlju, odnosno na najmanje tisuću metara dubine, tamo odakle se nekada crpila nafta ili plin, model je o kojem će morati početi razmišljati i Hrvatska, poručuje državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja, Nikola Ružinski.
Norveška je već pokrenula nekoliko eksperimentalnih projekata u sklopu kojih se pod visokim tlakom kroz cjevovode staklenički plinovi dovode do podzemnih geoloških skladišta. Velika Britanija krenula je u prvi pravi pilot-projekt, a geološka istraživanja potencijalnih geoloških spremišta provode se u velikom broju europskih zemlja. I Hrvatska će morati početi razmišljati o tome da na taj način zbrine stakleničke plinove, posebno pri gradnji novih termoelektrana,
kaže Ružinski. On ističe da je pred Hrvatskom obveza smanjivanja stakleničkih plinova, a s druge je strane potreba da u sljedećih dvadesetak godina gotovo udvostruči svoju proizvodnju električne energije kako bi se omogućio gospodarski razvoj. Iako se već spominju i nuklearne elektrane, povećava se energetska učinkovitost te se sve više koriste obnovljivi izvori energije, voda, vjetar i biomasa, svijet se, napominje Ružinski, još ne može odreći energije koju dobiva iz fosilnih goriva, nafte, plina i ugljena. Po svemu sudeći, ni Hrvatska se ne može odreći proizvodnje u termoelektranama, jer su već ranije iz HEP-a stizale najave da će se graditi bar jedna nova termoelektrana na ugljen, odnosno da bi se mogli povećati kapaciteti postojećih termoelektrana, među ostalima i osječke. U tom slučaju povećava se emisija stakleničkih plinova, i to iznad dopuštenih kvota koje prema Kyotskom protokolu, a posebice budućim međunarodnim dogovorima, moramo bitno smanjiti. U Europi, ali i SAD-u i Kanadi sve se ozbiljnije nalazi rješenje u trajnom zbrinjavanju stakleničkih plinova u geološka skladišta.
Ako se planira koristiti energija dobivena iz fosilnih goriva, odnosno električna energija iz termoelektrana, mora se pronaći rješenje za zbrinjavanje plinova. I Hrvatska bi morala početi razmišljati gdje bi mogla imati takvo skladište, ali naravno prije svega moraju se provesti detaljna geološka istraživanja
, ističe Ružinski. On zaključuje kako takav način zbrinjavanja stakleničkih plinova predstavlja rješenje koje pridonosi zaštiti okoliša, ali i omogućava nastavak proizvodnje električne energije iz nafte, ugljena ili plina.