Osamdeset godina prisutnosti azbesta

Prvi dokument je izvješće Međunarodne organizacije rada (ILO) iz Ženeve za 2008 u kojem se veoma oštro kritiziraju postupci Vlade RH kao i vladinih agencija pri pokušaju rješavanja ekološke i gospodarske krize u Vranjicu. Izvješće je nastalo kao rezultat prošlogodišnjeg posjeta izaslanstva te organizacije Republici Hrvatskoj i Vranjickoj tvornici karcinoma Salonit. U drugom dokumentu Agencija za zaštitu okoliša (AZO) potvrđuje da tvrtka 'CIAN' d.o.o. iz Splita, Varaždinska 51 nije bila ovlaštena za rad sa azbestom u trenutcima kada je potpisala ugovor sa Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, i dok je intenzivno sudjelovala u tzv. sanaciji Salonita, sa čime je svaki razgovor o legalnosti provođenja tzv. sanacije u potpunosti besmislen. Opravdano sumnjamo da CIAN d.o.o. ni danas nema ovlasti za rad sa azbestom. Nastavno, udruge smatraju da se bez obzira na 80 godišnje korištenje azbesta u tvornici Salonit i mnoge okolišne probleme koje su iz toga nastali mora ukazati na tri fatalna propusta postojeće Vlade RH učinjene u Vranjicu i to na: 1) izdavanje (u veljači 2006.) ilegalnog usmenog odobrenja za preradu 900 t azbesta sa čime je stvorena problematična postojeća zaliha od 8.000 t proizvoda koji sadrže azbest a koji sada predstavljaju otpad; Moramo napomenuti da smo o apsurdnosti takve proizvodnje više puta upozorili tadašnjeg ministra zdravstva dr. Ljubičića 2) neadekvatnu reakciju na rezultate mjerenja broja čestica izvršenog početkom 2007. godine od strane tvrtke ANT, pri čemu smatramo da je Ministarstvo (ukoliko je smatralo da tim mjerenjima dobiveni rezultati nisu vjerodostojni) trebalo naručiti novo vjerodostojno mjerenje i rezultate objaviti javnosti; vodeći se osnovnim znanstvenim načelom 3) tzv. sanaciju u kojoj je došlo do mnogih nepravilnosti sa kojima se bitno pogoršala situacija u okolišu. Pritom mislimo na prijevoz u neadekvatnim vozilima bez dozvola i bez dovoljne razine zaštite, korištenje bagera i valjaka pri utovaru azbesta na otvorenom čime se dodatno oslobađao azbest, deponiranje na neadekvatnoj lokaciji koja se ne može smatrati odlagalištem opasnog otpada po pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Udruge i dalje ostaju kod svojih zahtjeva definiranih u svibnju 2005. a to su: 1. HITAN PRESTANAK SVIH AKTIVNOSTI SA AZBESTOM U TVORNICI SALONIT d.d. 2. KVALITETNA SANACIJA PODRUČJA TVORNICE I ODLAGALIŠTA U MRAVINCIMA 3. USPOSTAVA REFERALNOG CENTRA ZA AZBESTOZU U SPLITU 4. PRAVEDNO OBEŠTEĆENJE RADNIKA I STANOVNIKA OBOLJELIH OD AZBESTOZE Na žalost, do sada je ispunjen samo prvi zahtjev. Dodatno, smatramo da je nesporno da su dva državna dužnosnika, državni tajnik u ministarstvu (MZOPU) prof.dr.sc Nikola Ružinski i direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vinko Mladineo u proteklih nekoliko dana više puta u javnosti iznosili netočne podatke sa kojima su pokušali dovesti u zabludu građane RH. Zbog toga smatramo da je neophodno da ih Vlada RH smijeni sa njihovih trenutnih funkcija jer više ne vjerujemo da su oni u stanju provesti neophodnu kvalitetnu sanaciju problema sa azbestom u široj okolici Splita i sa time otkloniti ugrozu za 300.000 građana RH. Posebno sramotnim smatramo izjave gosp. Ružinskog, pri čemu mislimo na demantije glasnogovornice Europske Komisije kao i prof. Esada Prohića. Stoga se pitamo gdje je granica govorenja neistina. Dodatno, smatramo neophodnim javno objavljivanje plana sanacije kao i financijske realizacije rađene na osnovi istog, kao i svih dodatnih troškova, za što smo već podnijeli zahtjev pozivajući se na Zakon o pravu javnosti na pristup informacijama. Smatramo da će sa tim objavljivanjem svima postati jasno da iza katastrofalnih radnji poduzetih u tzv. sanaciji Salonita stoji ostvarivanje velike financijske koristi za pojedine učesnike ove afere. Sa time ova afera osim ekološke ulazi i u domenu korupcije i pranja novca. Udruga Barbarinac, Lovre Grgić Udruga oboljelih od azbestoze, Grgo Mandić