Dvi-tri čašice šampanjca na Banskim dvorima, gutljaj misnog vina u Crkvi sv. Marka i pokoja butelja dingača u privatnoj rezidenciji, ohrabrile su biše i sadašnje elite da između reda čestitarenja, hvalisanja, naslikavanja pod zastavom, slavljena Vukovara, grada kojeg se, eto, valja sjetiti tek par puta godišnje, povodom jubilarne godišnjice hrvatske državnosti očitaju bukvicu i poruče pokoju (proeuropski) pametnu svom voljenom narodu.
"Dva desetljeća suvremene hrvatske državnosti slavimo osnaženi zajedničkim uspjehom u ostvarivanju strateškoga cilja - povratka Hrvatske kući, tamo gdje pripadamo - u Europu", zaorila je povjesničarka Kosor, ne zaboravivši dodati kako od hrvatskog naroda očekuje istu onu snažnu društvenu potporu u provedbi svojih gospodarskih manevara koje je postojala u "stvaranju države, ulaska u NATO i pristupanja Europskoj uniji". Potpora naroda ulasku u milostivi nam NATO savez? Gospođa premijerka je valjda mislila na onaj "održani" referendum zahvaljujući kojem sada ponositi hrvatski vojnici sudjeluju u "stvaranju" afganistanske i iračke demokracije. Nego, na račun čega li je onda zaradila potporu pri pristupanju EU? Bit će da je riječ o skrivanju od vlastitih građana prijevoda pravne stečevine Unije, u koje je utukla proračunskih osam milijuna eura, da bi ih potom hrvatskim građanima predstavili premijerkini obdarenici - Vlada Crne Gore.
kosor-jadranka-470.jpg
Budući da se Hrvatska diči svojom sekularnošću, Dan državnosti je jedan od "rijetkih" dana u godini kada bi valjalo čuti i što kaže Kaptol. Čudi se kardinal Bozanić kako se "nakon dvadeset godina samostalnosti u hrvatski narod usidrila čudna praznina osjećaj malodušnosti". 330 000 bez radnih mjesta, 70 000 bez plaće i 100 000 bez uplaćenih doprinosa? Ma sitnica, zaista za klicati od sreće. Ali eto, kad već ne možemo obogatiti sami sebe, podsjetio je kardinal na Papino proročanstvo prema kojem će Hrvatska "obogatiti europsku zbilju".
Slavljenje jubilarne godišnjice ne bi valjalo završiti bez mudre misli jednog od osnivača moderne države. Bivši premijer, znan i kao dečko iz Hennessyja, odvažio se sa stranica Jutarnjeg lista izustiti kako se "u ratu radilo pametnije s novcem" te kako su danas "penzioneri, poljoprivreda i brodogradnja naviknuti da troše ono što nemaju". Privatizacijska pljačka u ratnim godinama zahvaljujući kojoj je uništena domaća proizvodnja? Ma kakvi! Ukoliko se želi doći na put blagostanja, ovakve "humane" izjave Nikice Valentić itekako valja uzeti u obzir jer ipak je on "graditelj stanova u recesijska vremena", dakle čovjek s iskustvom.
Vlasnici saborskih plaća i mirovina, dvora od oniksa, privatnih firmi, vlastoručnog potpisa na EU pregovorima, malenih vinarija i tuđih stanova stoga nisu mogli naći prikladniji način da svom narodu čestitaju dvadesetu godišnjicu državnosti. Uz pozdrave i želje da ih se i dalje ništa ne pita, da se iznova šuti, trpi i tako pruži "snažna potpora" u reciklaži nacionalnih mitova, ostvarivanju europske budućnosti i plaćanju računa iz vremena kada se "pametnije radilo s novcem". Jer ipak je narod taj koji ima Hrvatsku, a oni sve ostalo.
