A gdje su sada udruge dragovoljaca, i zašto šute ratni invalidi i ostali veterani? Slušajući ministra obrane Antu Kotromanovića kako se žestoko srdi na dva najveća teleoperatera u Hrvatskoj, koliko je branitelja proteklog vikenda dograbilo kalašnjikova ili kašikaru, pomno skrivene u garaži za dan kad opet bude trebalo braniti domovinu od agresora?
Znaju li uopće Amerikanci i Britanci i Francuzi kako bjelosvjetski teleoperateri uzurpiraju vjekovne hrvatske releje i nabijaju harač-tarifu lokalnom življu, dok ih EU brani čim ovdje priprijeti kakav fiskalni bauk?
T-Com i VIPnet, kao što je nepoznato, već 15 godina mučki okupiraju kapacitet izvjesnih releja Hrvatske vojske, bez imalo volje da se prijave državi i plate naknadu koja bi u međuvremenu iznosila 15 milijuna kuna. Releji uredno prenose zvuk i sliku eterom, omogućuju komunikaciju mobitelskom narodu i ekstraprofit operateru. Koriste uvelike i HV-u, jer i tamo se zadužuju službeni mobiteli koje MORH redovno plaća javnim novcem, da ih davatelj usluga ne bi isključio. Samo što navodno HV dosad nije imao pojma da je u tom odnosu sklopka njegova, ali je zarada i dalje privatna...
Dobrano već u 21. stoljeću, čiji su ratovi zamišljeni kao video-igrice, digitalni okršaji u kojim preživljava onaj tko si priskrbi bolji signal, dakle, jedan HV uopće ne zna kako mu je paravojni neprijatelj zašao duboko u pozadinu i preuzeo infrastrukturu veze, a da ne govorimo što smjera sa ženama naših časnika i kakve im SMS-ove zacijelo šalje!
Eno, javio se i predsjednik RH Ivo Josipović, inače vrhovni zapovjednik oružanih nam snaga, da ustvrdi kako to što čine T-Com i VIPnet nije ni pravedno ni zakonito. Kotromanović, pak, poručio je da "nitko više nije idiot" i najavio "vojnički odgovor" u pribiranju zatajenih naknada i komercijaliziranju daljnjih aranžmana. Ta što li je naumio, zar će pripucati raketama po neprijateljskim stožerima usred Zagreba? Poskidati im antenska gnijezda s crkvenih tornjeva?
Umjesto nekadašnje doktrine naoružanog naroda, temeljito smo usvojili doktrinu razoružanog puka. Ali, doduše, oboružalo nas je ponovno do zubâ, i mlado i staro, mobitelima
Kud se, uostalom, djenuo NATO, sad kad nam je najpotrebniji? Stupili smo pod okrilje najmoćnije, transnacionalne vojne sile, ukazali joj bjanko-povjerenje bez ustezanja, kao i referenduma. Dali smo ljude za okupaciju Afganistana, a stručnjaka za logistiku poslali da krši UN-ov mandat nad Libijom, ali ni zavjetni ratovi u ime nafte nisu dostatni za obostranu lojalnost. Znaju li uopće Amerikanci i Britanci i Francuzi kako bjelosvjetski teleoperateri uzurpiraju vjekovne hrvatske releje i nabijaju harač-tarifu lokalnom življu, dok ih EU brani čim ovdje priprijeti kakav fiskalni bauk?
Puno je pitanja, niotkud odgovora... Dobri NATO kao da nema uvida, ili čak interesa, ni za to kakve zavojevačke ugroze prijete slobodi tržišta u njegovim provincijama! I kao da je zaboravio da se ne umijemo sami brinuti za se, ni donositi samostalno odluke o tome što nam je najkorisnije, niti upravljati distribucijom izrazitijih svojih vrijednosti.
Možda jednom i mi sami spoznamo, budući da više nitko nije idiot, krajnji smisao te profesionalizacije vojske i tog revidiranja interesa društva. Dotad, pouzdana je činjenica da smo umjesto nekadašnje doktrine naoružanog naroda, temeljito usvojili doktrinu razoružanog puka. Ali, doduše, oboružalo nas je ponovno do zubâ, i mlado i staro, mobitelima.
