Od poskupljenja goriva najviše profitira Vlada

Dok Ina, koja cijene formulira prema pravilniku koji joj je odredila Vlada, poskupljenjima pokriva dodatne troškove koje stvaraju stalna poskupljenja nafte, Ministarstvu financija Ivana Šukera konstantno se slijeva veći prihod, koji ne umanjuje nikakav rashod. Na svakoj litri prodanog goriva na Ininim benzinskim crpkama država u ukupnoj cijeni sudjeluje 51 posto. Dok su trošarine od 1,65 kuna po litri fiksne, jednako kao i naknada za gradnju cesta i autocesta u iznosu 1,2 kune, te izdvajanje za robne zalihe od 11,6 lipa, iznos PDV-a ovisi o osnovnoj cijeni goriva. Što je gorivo skuplje, porezni prihod je veći. Kada se usporede cijene najprodavanijeg eurosupera 95 prije izbora, kada ga je Vlada administrativnom odlukom držala na gornjoj granici od 8 kuna s trenutačnom cijenom od 8,99 kuna, ispada da državi po svakoj prodanoj litri goriva ide 18 lipa više. Upravo tih 18 lipa, koje država zarađuje oporezujući sve skuplje gorivo, daje manevarski prostor Vladi da pojeftini benzin smanjenjem trošarina. Naime, porezni prihodi ostvareni prodajom eurosupera 95 u odnosu na kraj prošle godine, kada se benzin prodavao za 8 kuna po litri, porasli su 12,37 posto, odnosno proračun je u obliku PDV-a na prodaju benzina po većim cijenama bogatiji 12,37 posto. Kada se taj prihod grubim izračunom pretvori u brojke, ispada da proračun, ako pretpostavimo da prodaja goriva neće znatno ni rasti ni padati, svaki mjesec na razlici u cijeni goriva od 99 lipa zaradi 32 milijun kuna, što na godišnjoj razini donosi ekstraprihod proračunu od oko 384 milijuna kuna. Dok rekordne cijene nafte, koja je jučer probila i cjenovnu granicu od 126 dolara, velikim svjetskim kompanijama kao što su Exxon Mobil ili BP donosi rekordnu dobit koja zasigurno veseli njihove dioničare, u Hrvatskoj prije svih korist ostvaruje država. Ipak, predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević dioničarima će morati objašnjavati zašto Ina uz eksploziju cijene sirovina ne bilježi jednako eksplozivan rast dobiti, a ministar Šuker istodobno puni državnu blagajnu prihodom koji nije predvidio, dok krivca za inflaciju i teže uvjete poslovanja gospodarstvu nalazi u neumoljivom svjetskom tržištu energenata.