O Thompsonu, Budaku, Šakiću, Francu i Francetiću

Margelov institut oštro osuđuje nevoljkost policijskih službenika PU karlovačke i Državnog odvjetništva u provođenju zaštite digniteta Ustava Republike Hrvatske, kao i provođenju kaznenog i prekršajnog zakona u slučaju opetovanog postavljanja ploče ustaškom zločincu Juri Francetiću u Slunju. Izražavamo također i svoje nezadovoljstvo nereagiranjem PU virovitičko-podravske i lokalne samouprave tijekom održavanja Thompsonovog koncerta u Virovitici, jer su dopustili nesmetano izvođenje pjesme što u svojem početku sadrži službeni ustaški odnosno hrvatski arijevski pozdrav iz doba fašističke zločinačke tvorevine NDH, a koji nema nikakve veze sa hrvatskim domoljubljem i hrvatskom antifašističkom tradicijom. Pod tim pozdravom deportirana je i virovitička židovska zajednica u logore smrti. Izvođenje ustaškog službenog pozdrava na javnim mjestima, postavljanje spomen-ploča ustaškim ratnim zločincima, postojanje ulica u hrvatskim gradovima koje nose ime po ustaškom ratnom zločincu i doglavniku Mili Budaku – između ostalog i u virovitičkom prigradskom naselju Taborište – prolazi bez adekvatne reakcije policije i državnog odvjetništva, uostalom kao i u slučaju ustaških ekscesa na ispraćaju tijela zapovjednika logora Jasenovac Dinka Šakića, što je odista zabrinjavajuća i opasna pojava, jer se na taj način grubo omalovažava Ustav Republike Hrvatske, koji se jasno ograđuje od ustaške Hrvatske kao suradnice Hitlerove koalicije. Ovim nekažnjenim kaznenim djelima, koje blagonaklono toleriraju lokalna vlast, policija i pravosuđe, vrijeđaju se osjećaji svih hrvatskih građana, a napose pripadnika židovske, srpske i romske nacionalne manjine, zajednica koje su masovno stradavale od ustaškog fašističkog režima 1941-1945. Dok španjolska država uklanja i posljednji spomenik fašističkom vođi Francu, hrvatskom društvu pod hitno je potreban zakon po uzoru na njemački model, kojim bi se zabranio svaki oblik veličanja i propagiranja propalih nacističkih i fašističkih režima i njihovih pogubnih ideologija iz vremena Drugog svjetskog rata, pa tako i domaće inačice – fašističkog ustaškog terorističkog pokreta. Nazivajući ustaške krvnike književnicima, vitezima, domoljubima, patnicima za domovinu, uspjelo se u lokalnoj sredini suptilnim i grubim revizionističkim metodama nekažnjeno dopustiti veličanje ustaških ratnih zločinaca, podižući im spomenike i davajući im ulice. Istim revizionističkim metodama, službeni ustaški pozdrav – sastavni dio ustaških rasnih zakona i uredbi, presuda prijekih sudova i deportacijskih lista – tolerira se usprkos antifašističke komponente hrvatskog Ustava i postojećih zakona. Hrvatska koja planira ulazak u zajednicu uljuđenih europskih država i naroda svakako o ovome treba povesti računa na najprimjereniji način, jer resentimanu prema jednom zločinačkom režimu, kao što je bio ustaški, ne bi smjelo biti mjesta u hrvatskom društvu.