Nula žrtava mina-jedina prihvatljiva brojka

Zahvaljujući brojnim naporima koji se ulažu u projekte razminiranja diljem svijeta, gdje se godišnje od mina pomogne očistiti preko 100 kvadratnih kilometara zemljišta, broj stradalih od mina iz godine u godinu ipak opada. U 2007. godini je tako od mina stradalo gotovo 6,000 ljudi1. To je najmanji broj zabilježenih stradanja otkad su 1997. Ujedinjeni narodi pokrenuli inicijativu o zabrani mina, poznatiju kao Ottawska konvencija. U Hrvatskoj je u 2007. godini od mina stradalo ukupno 8 osoba, 5 civilnih žrtava i 3 pirotehničara, od kojih je smrtno stradalo njih troje. Taj broj je prije nekoliko godina bio dvostruko veći, pa je tako u 2004. stradalo 16 osoba, od kojih čak 14 smrtno2. U svojoj izjavi povodom 4. travnja, glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon kazao je kako je, unatoč padu broja žrtava od mina iz godine u godinu, jedina prihvatljiva brojka – nula žrtava. Pred nama i dalje ostaje izazov rehabilitacije i zaštite prava preko pola milijuna preživjelih stradalnika od mina, osoba s doživotnim invaliditetom, koje će trebati rješavati još narednih nekoliko desetljeća. Današnji dan podsjetnik je da su ti ljudi permanentno suočeni s diskriminacijom i teškim uvjetima života te da im je zdravstvena njega i rehabilitacija često neadekvatna i nepristupačna. Države članice UN-a, civilno društvo i Ujedinjeni narodi moraju ustrajati u razoružanju i uspostavi pravnog okvira kojim bi se omogućilo preživjelim žrtvama i njihovim obiteljima da ostvare svoja prava i budu produktivni članovi društva. U Hrvatskoj je, prema podacima Hrvatskog centra za razminiranje (HCR), preostalo još oko 240.000 mina koje su rasprostranjene u 12 županija, odnosno 114 gradova i općina. Od početka Domovinskog rata do danas, u Hrvatskoj je od mina stradalo 2112 osoba, od kojih su čak jedna trećina djeca ili mlađe osobe. Osim što problem mina ima svoju ljudsku cijenu, minirana zemlja dodatno otežava i socio-ekonomski rast Hrvatske, jer predstavlja nerealizirani sektor. Poljoprivredno zemljište zagađeno minama smanjuje mogućnosti za iskoristivost i ulaganja, direktno utječe na razinu ekonomske produktivnosti i time predstavlja značajan problem za uravnotežen gospodarski razvoj u Hrvatskoj. Upravo iz tog razloga, Hrvatski centar za razminiranje, u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), prošle su godine kao prioritetna područja za razminiranje odredili Sisačko-moslavačku i Šibensko-kninsku županiju, s obzirom da tamošnja lokalna zajednica većim dijelom živi od poljoprivrede i da bi ponovno korištenje razminiranog poljoprivrednog zemljišta najviše pridonijelo lokalnom razvoju i jačanju gospodarstva. Tako je u 2007. godini UNDP donirao HCR-u 171.000 američkih dolara, namijenjenih financiranju razminiranja, odnosno pretraživanju minski sumnjivih područja na prostoru ove dvije županije. Tijekom ove godine, sredstva iz ove donacije omogućit će razminiranje cca. 140.000 m² minski sumnjivih površina na području Šibensko-kninske i Sisačko-moslavačke županije, koje će do jeseni postati obradivi voćnjak. Osim podrške razminiranju, UNDP pomaže i žrtvama mina u Hrvatskoj kroz sufinanciranje dovršetka izgradnje Međunarodnog centra za rehabilitaciju djece žrtava mina „Duga“ u Rovinju, u kojem će se zbrinjavati žrtve mina iz cijele regije. Krajem 2009. godine istječe rok za uništenje minskih polja predviđen Ottawskom konvencijom, čija je potpisnica i Hrvatska. Unatoč napretku ostvarenom tijekom proteklog desetljeća, Hrvatska će propustiti zadani rok. Točnije, prema nezavisnim procjenama, s obzirom na trenutne mogućnosti i brzinu uklanjanja, Hrvatska neće postati zemlja bez mina sve do 2049. godine. Upravo zbog toga, Ujedinjeni narodi, preko UNDP-a, kao i drugi članovi međunarodne zajednice zagovaraju daljnje donatorske potpore Hrvatskoj kako bi postala zemlja bez mina, a žrtve mina mogle živjeti produktivnim i kvalitetnim životima.