NOVI ZAPLET NA RIJECI DRAGONJI

Prodaja i davanje u zakup parcela na lijevoj strani Dragonje Urbanu Ceraru i drugim osobama, mahom dvojnim državljanima, što ju je Grad Buje proveo uz amen Ministarstva poljoprivrede i Državnog odvjetništva, različito su predstavljeni u hrvatskim i slovenskim medijima, no mnogo je veći rascjep u reakcijama službenih vlasti. Dok su reakcije čelnih ljudi u Sloveniji, kao što su predsjednik Vlade, ministar vanjskih poslova ili predsjednik izostale, u Hrvatskoj su o tome govorili i Ivo Sanader i Stjepan Mesić. Prvi je pozvao povjerenstva da što prije stvore pravni okvir za izlazak pred međunarodno pravosudno tijelo, dok se Mesić pozvao na Badinterovu komisiju. Začuđujuće je međutim, da nitko od njihovih slovenskih parnjaka nije reagirao. Objavljeno je tek priopćenje na stranici slovenskog ino-ministarstva, a stigla je i izjava državne tajnice. Pa ipak, dio hrvatskih medija, kao što su Novi list ili Vjesnik, takve slovenske reakcije doveo je u kontekst ZERP-a, odnosno podgrijavanja pitanja granice u Ljubljani, ne bi li se bojkotirali pregovori o ZERP-u. Sanader je pak po stoti put izjavio da nije dobio talijanski i slovenski odgovor na prijedlog razgovora o ZERP-u.

Za shvaćanje novonastale situacije nužno je krenuti prema početku problema, kada je koncem 2006. Grad Buje najavio natječaje za zemljišta koja obje države smatraju svojim, i u smislu suvereniteta i vlasništva. Slovenija je, sve do nedavnog zaključenja natječaja i potpisivanja ugovora s najboljim ponuđačima, što je bio okidač za najnoviji zaplet, više puta prosvjedovala. Ipak, natječaj su hrvatske vlasti, svim prosvjedima unatoč, privele koncu. U nekim prijašnjim slučajevima Hrvatska je znala spustiti loptu na zemlju kod sličnih prosvjeda. Učinila je to prije gotovo dvije godine odgađajući otvaranje spornog mosta na Muri. U ovom slučaju ne samo da se to nije dogodilo, nego čak i Grad Buje otvoreno najavljuje nastavak baratanja preostalim parcelama. Gradonačelnica Lorella Limoncin Toth izjavljuje Glasu Istre da je Joško Joras mogao prihvatiti domovnicu, te da bi u tom slučaju čak imao pravo prvokupa. Pravna savjetnica MVPEI-a Andrea Metelko Zgombić Novom listu je izjavila da je šteta što se to pitanje vraća na stol kad se nazire rješenje bilateralnih pitanja vezanih uz ZERP, a dopisniku RTV Slovenije iz Zagreba Slavku Bobovniku (Dnevnik od 3. ožujka) da nisu željeli čekati s prodajom do rješenja graničnih pitanja, jer su željeli okrupniti parcele, kako bi ljudi mogli nešto uzgajati i kako bi im olakšali život. Otkud, dakle, izostanak reakcije najviših čelnika slovenske politike, a uključenost onih hrvatskih? Zašto je hrvatski državni vrh dozvolio promjenu stanja na navedenom zemljištu, odnosno aktivaciju graničnog pitanja u osjetljivom razdoblju spora sa ZERP-om, i to od strane jednih, za kreiranje državne politike prilično irelevantnih IDS-ovih Buja?

Suprotno dojmu ovdašnjih medija, službenoj slovenskoj politici nije u interesu potezanje graničnih konflikata u trenutku predsjedavanja Europskom unijom. S druge strane, hrvatska strategija, koju je spominjao i SDP, ali i koja se vidjela iz prijedloga Hrvatskoj sklonih zastupnika u nedavnoj raspravi u vanjskopolitičkom odboru Europskog parlamenta, jest dovesti Sloveniju na tanak led bilateralnog graničnog pitanja te ga povezati s europskim ZERP-om. Tako bi pokazala da se susjedna država ne pridržava običaja stavljanja vlastitih interesa u drugi plan tijekom predsjedavanja. Osim toga, Hrvatska je trenutno u vremenskom škripcu, jer je od Europske komisije više puta rečeno da je ukidanje ZERP-a obaveza Hrvatske u pregovorima s EU-om. Tek tada se može sa Slovenijom i Italijom, odnosno Europskom komisijom dogovoriti no

vi režim, različit od onog iz famoznog zapisnika ili dogovora iz 2004. Sanader bi pak o tome rado razgovarao, stalno čeka neke odgovore od Slovenije i Italije, a Slovenija od njega čeka prihvatljivi prijedlog promjene spomenutog dokumenta iz 2004., koji je ušao u zaključke Europskog vijeća. Prije toga može se sastančiti, ali nema od toga vajde, kao što je pokazao sastanak Rupel – Jandroković. A Sanader pak ne želi iznijeti to magično rješenje ZERP-a, iako tvrdi da ga ima. Ono bi, naime, moralo biti prihvatljivo Europi, odnosno onima čija su hrvatska obećanja postala europska obaveza. Stidljivo pripuštanje prijedloga o postepenoj primjeni ZERP-a, što god to značilo, preko Josipa Friščića očito nije nikoga impresioniralo.

U tom čekanju, Sanader se vraća svom izvornom, nacionalnom elementu homogeniziranja birača, uz nevjerojatnu pomoć istarskih regionalnih vlasti, koje se u ovom slučaju uopće ne razlikuju od HDZ-a. Što više bude padao europski plan, veća je vjerojatnost da će se Sanader figurativno rečeno, vraćati razvodnjenim flashbackovima splitske Rive u vidu šikaniranja nepoćudnih vlasnika i korisnika očito spornih zemljišta koji ne žele hrvatsko državljanstvo, kao što je Joško Joras.