Tokom prošlogodišnjeg referenduma na kojem su se građani izjasnili o punopravnom članstvu Hrvatske u EU postalo je evidentno da njihov odgovor postaje sve oštrija linija podjele u društvu između onih koji su u povijesnom trenutku pridruživanja europskoj familiji vidjeli dobitak i onih koji su sebe promatrali kao gubitnicima u više od deset godina dugačkom putu do članstva. U oba slučaja radi se dakako o heterogenim grupama koje imaju različite interese i vrijednosti, no ovaj posljednji, koji izravno ili ne,objavljuje otpor spram europskog projekta reflektira nedovoljno dobro iskomuniciranu poruku o novim prilikama unutar EU. Iako nije nevažno radi li se nezaposlenim mladim ljudima, prerano umirovljenim radnicima, korumpiranoj privrednoj eliti ili ekstremnim političkim pozicijama, u svim tim slučajevima proces pristupanja vidi se kao projekt tankog sloja elite koja u tome prepoznaje direktnu prednost, dok ostali (građani) gube na svom statusu i ne vide priliku kojom de kvaliteta njihovog života porasti sa 1 srpnjem 2013 godine. Pritom ne pomaže posebno konstatirati kako Hrvatska u EU ulazi upravo u doba duboke ekonomske i političke krize, gdje su uzdrmane zajedničke vrijednosti oko kojih je uostalom osnovana i pokrenuta, a štetni efekti mjera oštre štednje i umiranja socijalne države vode eroziji povjerenja u javne institucije čak i kod građana zemalja osnivačica.
Nakon zamora proširenja, ekonomske krize i zaoštravanja poput onih u Grčkoj, Španjolskoj ili Madžarskoj nitko više ne vjeruje da Hrvatska ulazi u zajednicu ''gdje teče med i mlijeko'' no pitanja ostaju - što de se ustvari promijeniti, a što ostati isto?'
Uzimajući kao polazišnu točku upravo tu razliku u poimanju bududnosti u EU, smatramo da se radi o podjeli koju je mogude transformirati kako ne bi postala mjesto daljnjeg produbljivanja tih podjela i politički instrumentalizirana od strane ekstremnih političkih pozicija. Utoliko raspravu na okruglom stolu zamišljamo kao detaljnu inspekciju lekcija naučenih iz procesa pristupanja i kao jedan trezven pogled na bilancu pristupanja EU i korištenje njenog demokratizacijskog potencijala iz različitih perspektiva -političkih stranaka, civilnog društva i akademske zajednice. Rasprava stoga želi otkriti koje reforme su bile uspješno povezane sa stvarnim potrebama u društvu i koje od njih su bile realistično postavljene.
Koliko su građani mogli ili htjeli sudjelovati u tome procesu i koliko su se vlasti potrudile da ih uključe? Nakon zamora proširenja, ekonomske krize i zaoštravanja poput onih u Grčkoj, Španjolskoj ili Madžarskoj nitko više ne vjeruje da Hrvatska ulazi u zajednicu ''gdje teče med i mlijeko'' no pitanja ostaju - što de se ustvari promijeniti, a što ostati isto?. Kako se iz spomenutih perspektiva vide najvedi izazovi u post-pristupnom periodu? Na koji način iz različitih perspektiva gledamo na zajedničku bududnost s ostalih 27 zemalja?
Program
10:00 Riječ organizatora - Vedran Horvat, Heinrich Böll Stiftung
10:10 Pozdravni govor - Nj.E. Paul Vandoren, Delegacija EK u RH
EU - KAKVA VIJEST ZA DEMOKRACIJU ILI LEKCIJE NAUČENE U PRISTUPNOM PROCESU ?
10:30 Srđan Dvornik, publicist, aktivist i konzultant
10:40 Jelena Berković, GONG
10:50 Andrej Plenković, HDZ, Europski parlament
11:00 - 11: 45 Rasprava
11:45 - 12:30 Stanka za osvježenje i domjenak
ZAJEDNIČKA BUDUĆNOST U EUROPI - IZAZOVI U POST-PRISTUPNOM PERIODU
12:30 Mirela Holy, SDP, Sabor RH
12:40 Jagoda Munić, Zelena Akcija/Friends of the Earth International
12:50 Ana Maria Boromisa, Institut za međunarodne odnose
13: 00 Rasprava
13:45 Zaključci
Moderiraju Tihomir Ponoš i Vedran Horvat

