Eto, stiže nam nova bolest godine. Ove sezone nosi se, dakako, svinjska gripa. Preklani smo uspješno izmakli ptičjoj gripi, prije toga pak spasili smo se od zapadnonilskog virusa, SARS-a, ebole, svinjske bruceloze, kravljeg ludila, žute groznice, mišje groznice, hantavirusa, slinavke i šapa, AIDS-a, borelioze, krpeljnog meningoencefalitisa, legioneloze, antraksa, botulizma, bioterorizma uopće...
Opet se gomilaju zalihe cjepiva i antivirusnih lijekova, a dionice njihovih proizvođača opet se penju u nebo. Slična modna ludost vlada i među nezaraznim bolestima, pa smo sedamdesetih godina strepjeli od arterijske hipertenzije kao tihog ubojice, osamdesetih bio je to kolesterol, devedesetih stres. Posljednjih godina pak nose se HPV i osteoporoza, zoblju se vitamini i minerali, diskriminiraju pušači. Za one kojima se ovakvo razmišljanje čini odveć ciničnim, evo suhih brojki kao potkrepe.
- Od 2003. do danas od ptičje gripe je (sjećate li se kad ste se suočili s nevjerojatnom činjenicom da se u slobodnoj prirodi može naći krepanih ptica?) u cijelom svijetu umrlo ukupno 257 ljudi.
- Od SARS-a je (sjećate li se otkazivanja avionskih letova i slika putnika sa zaštitnim maskama na licu?) umrlo ukupno 775 ljudi.
- Od 1980. godine do danas od kravljeg ludila (sjećate li se kad se tjednima niste usudili kupiti junetinu?) u svijetu je umrlo 214 ljudi.
Za nepažljive, ponovit ću brojke: SARS - 775 mrtvih; ptičja gripa - 257 mrtvih; kravlje ludilo - 214 mrtvih.
A sad da vidimo od čega se umire zaista masovno.
- Na primjer, prometne nezgode: godišnje u svijetu u prometnim nezgodama pogine 1,2 milijuna ljudi, a ozlijedi se njih 50 milijuna. U Hrvatskoj u prometu godišnje pogine oko 700 ljudi - pa kako to da još uopće itko od straha sjeda u automobil?
- Od hepatitisa B u svijetu godišnje umre najmanje petsto tisuća ljudi.
- Od obične gripe u SAD umre 36 tisuća ljudi; od liječničke greške u američkim bolnicama godišnje umire gotovo sto tisuća ljudi, to jest dvostruko više nego od AIDS-a (kako ti Ameri uopće još imaju hrabrosti prijeći bolnički prag?).
Čovjek se mora zapitati hara li svijetom neki još neotkriven virus naivnosti kad se svaki put iznova dademo navući na ovakva ponavljana plašenja mikroskopskim masovnim ubojicama i katastrofične najave pandemija
Čovjek se mora zapitati hara li svijetom neki još neotkriven virus naivnosti kad se svaki put iznova dademo navući na ovakva ponavljana plašenja mikroskopskim masovnim ubojicama i katastrofične najave pandemija.
Proizvođači cjepiva protiv svinjske gripe već trljaju ruke, na tržištu, gle čuda, već postoje zalihe cjepiva, pa zato vrijedi podsjetiti da SAD već imaju jedno krajnje neugodno iskustvo s tim cjepivom. Naime, godine 1976. je u Fort Dixu u državi New Jersey dvije stotine ljudi oboljelo od svinjske gripe, a jedan (jedan!) čovjek je umro. Kao odgovor na prijetnju moguće epidemije, protiv svinjske gripe je cijepljeno 40 milijuna ljudi. Program cijepljenja naglo je zaustavljen nakon što je više od petsto cijepljenih ljudi oboljelo od Guillain-Barreovog sindroma, teškog oblika paralize, uzrokovanog cjepivom. Kao neposredna posljedica tog cijepljenja umrlo je 30 (da, upravo toliko: tri-de-set) ljudi.
Kao i kod bioterorizma, kojeg se najviše boje najrazvijenije države, a omogućava ga visoka tehnologija kojom raspolažu samo, jedino i isključivo najrazvijenije države, kod svinjske gripe i ostalih »epidemija godine« u oči jako bode taj element očekivanosti i predvidivosti. Zaboga, pa kakva je to epidemija, štoviše, pandemija, koju nam najavljuju, pa nam omogućavaju da se pripremimo za nju, pa da se zaštitimo od nje, i potom budemo zahvalni brižnoj državi što nas je brzim i dobro organiziranim mjerama spasila pošasti? Najavljena i izbježiva katastrofa - nije li to nešto poput drvene peći?
Najavama ovakvih pandemija neporecivo uspješno se širi pandemija straha, sa svim svojim složenim posljedicama; jedna od najočitijih svakako je značajan profit koji taj strah donosi farmaceutskoj industriji i medijima
Ako se treba bojati nečega u vezi s ovim najavljenim pošastima, onda je to upravo njihova najavljenost. Jednu takvu najavu epidemije virusa gripe u sisavaca koji će mutirati tako da se može prenijeti s čovjeka na čovjeka objavio je ugledni dnevnik New York Times 6. lipnja 2005. pod naslovom Grounding Epidemics (doslovce prevedeno, Uzemljivanje epidemije). Autori su Richard Lugar, političar iz Indiane, i - sram bilo svakoga tko pomisli nešto loše - Barack Obama.
No, daleko od toga da su sve te više ili manje najavljene epidemije obične štorije od kunelića. Jer, ono što se neporecivo uspješno širi takvim najavama jest pandemija straha, sa svim svojim složenim posljedicama. Jedna od najočitijih svakako je značajan profit koji taj strah donosi farmaceutskoj industriji i medijima, no ima tu i drugih, manje vidljivih, ali ne manje značajnih posljedica.
Repetitivnost, gotovo pa redovitost tih epidemija strahovanja, drži golem broj ljudi u cijelom svijetu u nekoj vrsti trajnog izvanrednog stanja. Izvanredno stanje san je svake državne uprave jer ono zaziva izvanredne mjere, otvara mogućnost sužavanja svih vrsta sloboda u zamjenu za malo (često, vrlo malo) sigurnosti i jača vlast u svakom pogledu.
Strah od virusa koji se zahvaljujući modernim prometalima može pojaviti u bilo kojem kutku svijeta na osobit način ujedinjava ljude na planetarnoj razini: bili na polarnoj istraživačkoj stanici ili na Manhattanu, svi strepe od jedne te iste nevidljive, i uopće, ljudskim osjetilima neraspoznatljive, opasnosti. Borba protiv te opasnosti ne samo da homogenizira, jer svi se imaju pridržavati jedinstvenih mjera profilakse, već i uniformira: zaštitne maske za lice i gumene rukavice. Zanimljivo, te su rukavice obično plavkaste ili zelenkaste, a gotovo nikad bijele. Tko se dobro zamislio nad prizorom aerodromskog službenika u obojenim gumenim rukavicama, teško se oteo dojmu da one naprosto ne smiju biti bijele jer bi tad službenik sličio liku iz Disneyevog crtića. Dakle, izgledali bi smiješno.
Nošenje zaštitnih maski ne samo da ljude uniformira, već ih pokrivanjem lica depersonalizira. Paradoksalno, kultura koja žučno agitira protiv nepravde islamskih pokrivala na ženskom licu, nameće pokrivalo za lice i muškarcima i ženama, izjednačavajući ih u nepravdi.
No možda je najstrašnija posljedica globaliziranog straha od »bolesti godine« ta što je - budući da svako ljudsko biće može prenijeti virus na bilo koje drugo ljudsko biće - strah od Drugoga u obličju crnca, Azijata, žene, homoseksualca... manjinca, zamijenjen strahom od drugog čovjeka uopće: Drugi može biti bilo tko, dakle svatko. Tako nas svinjska gripa, i ostale najavljene katastrofe, razjedinjava na višoj ljudskoj razini, da bi nas ujedinila u strahu za goli život, to jest onoj najnižoj.
