Nije feminizam kriv za nepotizam

Nije mi običaj odgovarati na medijska iskrivljavanja mojih stavova ili postupaka, jer za tako što jednostavno nemam još jedan radni vijek, ali naslov i sadržaj jučerašnje kutije u članku Dinastije na fakultetima novinara Ivane Kalogjera-Brkić i Gorana Penića (Jutarnji list, 22. listopada) toliko je izvan konteksta, da doista moram reagirati. Naime, nisam rekao, niti bi itko bez smisla za ironiju mogao reći, da je Feminizam kriv za nepotizam, niti sam rekao, niti bi itko minimalno upoznat sa situacijom mogao reći, da je nekoć u SAD-u bilo nezamislivo da žene predaju na fakultetima. Suprotno tomu, u razgovoru s Ivanom Kalogjerom-Brkić naglasio sam da su na američkim sveučilištima do prije tridesetak godina postojala neformalna pravila (važno: običajna, a ne napisana!) protiv bračnih partnera u istom odsjeku, ali da je nastupom ženskog pokreta došlo do revizije takvog stava, jer bi nastavak njegove primjene često onemogućio zapošljavanje žena u akademskim brakovima. Ipak, naglasio sam da je uvijek bilo iznimaka – Arthur i Mary Wright, poznati pioniri kineske povijesti na Stanfordu i Yaleu. Dalje od toga nisam išao. No, moram primjetiti da je čitav naboj spomenutog članka zapravo iščašen. U akademskom svijetu nepotizam nije glavni problem. Primjena strogih kriterija jest. U potrazi za izvrsnošću ponekad ćemo doći i do dinastija izvrsnih, primjerice Pierre i Marie Curie, te njihova kćerka Irène Joliot-Curie i zet Frédéric Joliot-Curie – svi nobelovci. Prof. dr. sc. Ivo Banac