Energetska strategija Hrvatske konačno je službeno predstavljena javnosti. Na prezentaciji su prikazani razni dijagrami o potrošnji i proizvodnji energije u Hrvatskoj te predviđanja (bolje rečeno nagađanja) budućih trendova. Od ostalih dijagrama, posebno je intrigantna usporedba proizvodnih cijena električne energije iz raznih vrsta elektrana, gdje su nuklearke opet prikazane kao najbolje. To me ponukalo da na prezentaciji postavim pitanje o varijacijama cijene urana zadnjih godina. Pokušao sam dobiti odgovor, na osnovi koje od različitih cijena urana unazad 5 godina su napravljene usporedbe, jer bez toga podaci koji su prezentirani postaju beskorisno štivo za zabavu tijekom javne rasprave. Odgovor je bio predvidiv, ali nažalost mogućnosti za repliku nije bilo. Odgovor je glasio ukratko ovako: Cijena urana nije u tom razdoblju varirala tako puno kako ste u pitanju naveli (preko 1000 posto), nego samo oko 240 posto, a učinak njene promjene na cijenu električne energije iz nuklearke je zanemariv, jer uran ima udio od samo 4 posto u ukupnoj cijeni. Točnost podataka Što se tiče cijene urana, pozivam vas da sami prosurfate internetom i utvrdite gdje je istina, ukoliko ne vjerujete dijagramu i izvoru podataka koji je priložen u prethodnom tekstu iako se radi o kompaniji za trgovinu uranom. Takvi podaci nisu tajna i dostupni su na više mjesta. Zanimljiviji dio je onaj gdje se govori o postotnom udjelu troškova urana u cijeni električne energije iz nuklearke, pa idemo redom. Postotak promjene cijene električne energije iz nuklearke za 20 posto uz promjenu cijene urana od 100 posto koji sam iznio u prethodnom članku, prenio sam iz izjave prof. Nikole Čavline (Fakulter elektrotehnike i računarstva - smjer energetika, član upravnog odbora Hrvatskog nuklearnog društva) za Jutarnji list 29.05.2008. Citiram: Udvostručenje cijene prirodnog plina uzrokovalo bi porast cijene proizvedene energije od 80-ak posto, dok bi udvostručenje cijene uranove rude uzrokovalo svega 20-ak posto porasta. Uzeo sam taj podatak, jer je, u usporedbi sa sličnim podacima iz drugih zemalja, najrealniji uz trenutno stanje cijene urana, iako ima i većih procjena. Kao drugi podatak na istu temu iznio je prof. Slavko Krajcar (FER - smjer energetika, ujedno zamjenik voditelja projekta izrade energetske strategije) u odgovoru na postavljeno pitanje, iz kojeg se može zaključiti da povećanje cijene urana od 100 posto povećava cijenu električne energije blizu 4 posto (da ne kompliciramo proračun zbog decimala u postotku), iako je istovremeno rečeno da je ta promjena zanemariva.
Sada bih mogao biti zločest i postaviti pitanje tko iz istog miljea ne govori istinu ili manipulira podacima, ali nemam namjeru dovoditi u pitanje stručnost ljudi za koju vjerujem da je neupitna, mada imam namjeru propitivati korištenje te stručnosti, za potrebe tendencioznog prikazivanja podataka. Svaki od tih postotaka možemo dobiti ako primijenimo različite metodologije, ili istom metodologijom, ukoliko uvrstimo različite početne cijene urana. S porastom cijene urana raste i postotak povećanja cijene električne energije uzrokovan njegovim daljnjim cjenovnim udvostručenjem, pa za oba podatka možemo reći da su točni, ali i pogrešni. Nije isto da li ste za referentnu cijenu uzeli 12 dolara po funti (0,45 kg) ili 137 dolara. Razlika može ispasti jako velika, a prikazane usporedne cijene se razlikuju u najgorem slučaju za par desataka posto. Propagandni problem U daljnjem tekstu ću se pozabaviti jednostavnim izračunom koji nas dovodi do jednog od glavnih propagandnih problema nuklearnog lobija. Iz podatka da cijena urana ima udio od samo 4 posto u ukupnoj cijeni proizvedene energije iz nuklearke, a podatak je iznesen u odgovoru na postavljeno pitanje, idemo izračunati kolika bi trebala biti cijena nuklearke i njenog održavanja, kad bi taj podatak prihvatili kao točan. Tu ću biti zločest pa ću izračun napraviti s maksimalnom cijenom urana iz proteklog razdoblja, jer u odgovoru je rečeno da cijena urana ima zanemariv utjecaj, a stručno mišljenje se ne smije zanemariti. Prvi korak: Izračun okvirne potrebe urana za godišnji pogon reaktora. S obzirom da nigdje nisam našao podatak o točnom tipu nuklearke koja bi se gradila u Hrvatskoj, iz godišnje potrošnje urana od 70.000 tona i broja aktivnih reaktora u svijetu (443) izračunajmo prosječnu količinu urana za godišnje potrebe jedne nuklearne elektrane. Dijeljenjem 70.000 tona s 443 dobivamo iznos od 158 tona urana godišnje po elektrani. Ovdje treba upozoriti da se radi o količini urana u svome prirodnom obliku koji sadrži samo 0,7 posto fisibilnog izotopa urana. Nemojte da vas zavara podatak da primjerice nuklearka od 1.000 MW (snaga koja se predlaže i za Hrvatsku) treba samo 30 tona goriva godišnje, jer kada se govori o gorivu, misli se na već obogaćeni uran, gdje je postotak fisibilnog izotopa urana obogaćivanjem podignut na barem 3 do 5 posto, za što je potrebno ovisno o postotku obogaćenja preraditi i više od 158 tona prirodnog urana, ali računajmo dalje s prosjekom od 158 tona. Drugi korak: Izračun cijene urana po kilogramu, da se uskladimo sa SI sustavom koji bolje razumijemo u našim krajevima. Ako je cijena urana 137 dolara po funti (0,45 kg), tada je cijena urana po kilogramu jednaka 304 dolara. Treći korak: Izračun cijene prirodnog urana za godišnju potrošnju nuklearke koju dobijemo množenjem potrošnje od 158.000 kg (158 t) sa cijenom od 304 dolara po kilogramu, pa dobijemo iznos od 48.032.000 dolara godišnje. Četvrti korak: Ako je iznos za uran samo 4 posto od cijene električne energije, tada bi ukupni trošak za pogon nuklearke u jednoj godini bio iznos tih 4 posto puta 25 da dobijemo 100 posto, pa ispada da bi godišnji pogon nuklearke koštao samo 1.200.800.000 dolara, odnosno 1,2 milijarde dolara godišnje, a tijekom životnog vijeka elektrane, za koji kažu da je 60 godina, iznos bi bio 72 milijarde dolara. Kada dobivenu cifru umanjimo za 4 posto koliko kažu da je udio cijene urana u cijeloj cifri, ispada da nuklearka i njeno održavanje tijekom životnog vijeka iznosi 69 milijardi dolara, i to bez nepredviđenih kvarova i prikrivenih troškova o kojima ću pisati nekom drugom prilikom. Jesam li negdje pogriješio? Kolika je od te cifre cijena gradnje nuklearke? Da li samo 3 do 4 milijarde kako nam kažu? Je li moguće da ostali troškovi pogona nuklearke iznose 65 milijardi dolara ili je cijena gradnje puno veća? Nepregledni niz takvih pitanja bi se mogao postaviti kad bismo podatak o tih 4 posto uzeli kao relevantan, a ne kao odgovor iz nužde na neugodno pitanje. Podaci o cijenama, koji su dobiveni prethodnim izračunom jednako su beskorisni kao i podatak iz kojeg su izvedeni, što je i bio cilj ovog izračuna, zato ih treba što prije zaboraviti. Žao mi je što sam ovim tekstom trošio vaše vrijeme, jer u njemu, za razliku od prethodnog, nema ničeg vrijednog za pamćenje. Shvatite ga samo kao ilustraciju onoga što prolaze ljudi koji bi sada u procesu javne rasprave trebali argumentirano podnositi primjedbe na prijedlog energetske strategije Hrvatske i od nje probati napraviti nešto suvislo. Osjećate se kao u Kafkinom Procesu. Nuklearni paradoks Vratimo se još kratko na propagandni problem koji se javlja kod nuklearne energije, koji ću nazvati nuklearnim paradoksom. Ukoliko želite prikazati da promjena cijene urana slabo utječu na promjenu cijene električne energije iz nuklearke, tada će cijena nuklearke i njenog održavanja ispasti jako velika, a ukoliko želite prikazati da cijene gradnje i održavanja nisu velike, tada ispadne da cijena električne energije jako varira s promjenom cijene urana koja nije zanemariva. I to je nuklearni paradoks, jer nas u konačnici uvjere da cijena gradnje i održavanja nije jako velika i da su promjene cijene električne energije iz nuklearke male uz potencijalno veliku promjenu cijene urana. Neka vas primjer nuklearnog paradoksa potakne da kritički gledate na sve, jer za uočavanje nelogičnosti koje vas okružuju nije nužno da znate integrale, derivacije i tko zna što još iz više matematike, već je dovoljno samo malo zdrave logike i četiri osnovne matematičke operacije.