Nesmiljeni kapitalizam frustrira i deblja djecu

Iako je posljednjih godina sve manje prvašića koji se u osnovnu školu upisuju s povećanom tjelesnom težinom, u školskim klupama je čak 10,5 posto debeljuca.
Pretile generacije
Postotak djece s povećanom težinom u posljednjih je sedam godina porastao 1,5 posto što, s obzirom na to da se radi o kratkom vremenskom razdoblju, postaje zabrinjavajuće, smatra dr. Nada Stipić, specijalistica školske medicine. Najveće promjene zabilježene su na sistematskim pregledima učenika petih razreda, među kojima je danas čak četiri posto više pretilih učenika, odnosno gotovo 15 posto. Pri kraju osnovnog školovanja 1999. godine bilo je 7,7 posto učenika s prekomjernom težinom, dok je danas 9,6 posto debelih osmaša. Dolaskom u srednju školu djeca prihvaćaju nove trendove te, kako se čini, prestaju sjediti pred televizorom i grickati razne nezdrave namirnice, zbog želje za vitkošću, no rezultat je sve veći broj loše uhranjenih djevojaka. Na posljednjem sistematskom pregledu među učenicima prvih razreda srednjih škola zabilježeno je čak 7,34 posto zabrinjavajuće mršavih djevojaka, dok ih je prije sedam godina bilo tek tri posto. Sjedeći ritam — Sedentarni način života, sve manje igrališta za dječje igre i brza hrana glavni su uzroci povećane težine kod djece. Većina djece se uključuje samo u fizičke aktivnosti organizirane kroz školski sustav, jer one koje se plaćaju mnogi roditelji ne mogu priuštiti — pojašnjava dr. Željka Mijaković, naglašavajući kako je velik broj djece koja se debljaju jer su — nesretna. — U bogatim obiteljima roditelji uglavnom nemaju vremena, jer ne mogu zapostaviti unosne poslove, a ni siromašniji nemaju vremena za djecu, jer su u vječnoj potrazi za novcem ili su stalno zabrinuti. Posljedica su emocionalno zapostavljena, vrlo nesretna djeca koja svoje probleme rješavaju papanjem — zabrinuta je doktorica Mijaković. Vitaminski napitak Činjenica da se u osnovnu školu sve manje djece upisuje s povećanom tjelesnom težinom kazuje da se u vrtićima još uvijek pazi na prehranu predškolaca, no nezdrave prehrambene navike počinju s polaskom u školu. Budući da pretilost nije samo problem fizičkog izgleda, nego nosi i ozbiljne zdravstvene rizike, liječnice školske medicine se slažu kako bi i škole kao odgojno-obrazovne ustanove trebale povesti više računa o prehrani učenika, pri čemu bi im svakako koristila i potpora lokalne zajednice. Kao pozitivan primjer doktorica Mijaković navodi splitsku praksu prije tridesetak godina, kada su djeca za užinu dobivala vitaminski napitak i pecivo obogaćeno vitaminima i željezom.