Neophodno ozakonjenje ženina prava na izbor

U velikom broju zemalja, uključujući i zapadnoeuropske, žene nemaju zakonsko pravo na pobačaj. No, broj ilegalno izvedenih pobačaja u svijetu gotovo je jednak broju legalno izvedenih pobačaja, a ilegalne za razliku od legalnih ne vrše liječnici u zdravstvenim ustanovama sa steriliziranim instrumentima već priučeni šarlatani u nehigijenskim uvjetima. Zbog toga godišnje u svijetu, samo u zemljama u razvoju, umre preko 60.000 žena, a oko pet milijuna ih se mora hospitalizirati zbog komplikacija ili infekcija nastalih uslijed nestručno izvedenih zahvata Sama povijest pobačaja datira još od prastarih vremena i pretpostavlja se da su neke drevne civilizacije bile vrlo tolerantne po pitanju pobačaja često ga koristivši kao primitivnu metodu kontrole rađanja. Prvi glasni protivnici pobačaja bili su Hipokrat i rimski car August, a taj se stav manifestirao kasnije i u mnogim zakonodavstvima koja su s vremenom zabranila pobačaje. S jačanjem utjecaja kršćanstva u zapadnoj civilizaciji pobačaj se počeo smatrati i 'smrtnim grijehom', a tim ga je riječima po prvi put u povijesti okarakterizirao papa Inocent II. Otad pa sve do danas Crkva na pobačaje i kontracepciju gleda kao na zločin protiv prirode i ubojstvo, a kardinal López Trujillo iz Kolumbije, predsjednik papinskog vijeća za obitelj, otišao je tako daleko da je zaprijetio svima koji sudjeluju u abortusu kako ih čeka izopćenje iz Katoličke crkve. S druge strane, ta ista 'izopćenička sudbina' koja se odnosi na 'ubojice nerođenih' ne čeka ubojice odraslih i djece. Službeno crkveno stajalište često se poklapa i sa službenom državnom politikom u zemljama s većinskim katoličkim stanovništvom gdje je abortus uglavnom zabranjen ili se dozvoljava samo kad je život žene u opasnosti. No, ne treba smetnuti s uma činjenicu da se godišnje u svijetu obavi oko 46 milijuna abortusa, od čega 26 milijuna u državama gdje su zakonski dopušteni što znači da se skoro polovica ukupnog broja pobačaja obavlja ilegalno. Masovna legalizacija pod utjecajem feminizma Prva zapadna država koja se odlučila na ozakonjenje pobačaja pod ograničenim okolnostima daleke 1935. bio je Island, a samo tri godine kasnije to se dogodilo i u Švedskoj. Zanimljivo je da je do legalizacije pobačaja zapravo po prvi put došlo u Sovjetskom Savezu, i to 1920. godine u vrijeme Lenjinove vladavine da bi ga 1936. Staljin zabranio kako bi se povećao broj stanovnika. U istraživanju koje je 1998. obavljeno u 27 zemalja najčešći faktori koji su utjecali na ženinu odluku da pobaci bili su financijski razlozi ili pak upitna stabilnost veze u kojoj se nalazila. Britanci pak ove godine slave 40. godišnjicu ozakonjenja pobačaja (koji se ne odnosi na Sjevernu Irsku), a iste godine (1967.) pobačaj je ozakonjen i u američkim saveznim državama Kaliforniji i Coloradu. Na valu feminizma sedamdesetih godina prošlog stoljeća pravo na pobačaj postalo je zakonski dopušteno u mnogim europskim državama, a 1973. godine i američki je Vrhovni sud proglasio neustavnim zabrane saveznih država na pobačaj tijekom prvog i drugog tromjesečja. Pod utjecajem političkih vođa i u prvom redu stroge katoličke tradicije zakoni o dopuštenim prekidima trudnoće i danas se podosta razlikuju u zemljama Europske unije. U više od polovice članica EU pobačaj je dopušten na zahtjev žene do 12. tjedna trudnoće s iznimkom Švedske gdje to vrijedi do 18., a u praksi često i do 22. tjedna. Iznimno liberalni Šveđani maloljetnicama koje imaju zdravstveno osiguranje ne traže čak ni roditeljski pristanak. Slična pravila vrijede i u Francuskoj gdje maloljetnice u ustanovu gdje se vrše pobačaji moraju doći u pratnji odrasle osobe po vlastitom izboru. Pobačaji iz socijalnih razloga dopušteni su u Velikoj Britaniji, Finskoj, Italiji, Luksemburgu i Nizozemskoj, dok je u Njemačkoj za prekid trudnoće potrebna potvrda da je žena prošla savjetovalište. Portugalska realnost - zatvorska kazna za pobačaje Pobačaj je međutim zabranjen u Irskoj i na Malti, čak i u slučaju silovanja, a jedino je moguće dobiti dopuštenje ako se život žene nalazi u opasnosti. Nešto su popustljiviji zakoni u Poljskoj, Španjolskoj, Portugalu i Cipru gdje se prekid trudnoće dopušta u slučaju silovanja, kad prijeti opasnost za život majke kao i kod malformacija fetusa. No Portugal za razliku od svih tih država ima daleko najrestriktivniji zakon o pobačaju pa se u toj članici Europske unije kriminalno gone žene, liječnici i medicinske sestre koje su pomagali u pobačaju, a minimalna kazna za ženu koja se odluči za ilegalni pobačaj iznosi tri godine zavora, dok za sve ostale 'pomagače' ona iznosi i do osam godina. Međutim, to što je pobačaj zakonski zabranjen ne znači da se ilegalno ne izvodi pa prema podacima iz Udruge za obiteljsko planiranje oko 18.000 Portugalki obavilo je 2005. ilegalni pobačaj, a 350.000 je priznalo da je to učinilo barem jednom u životu. Nestručni pobačaji u zemljama u razvoju godišnje usmrte 68.000 žena, a oko pet milijuna ostalih mora se hospitalizirati zbog komplikacija ili infekcija nastalih zbog nestručno obavljenog zahvata. Iznimno strogi zakoni o pobačaju nisu baš previše utjecali na smanjeni broj pobačaja, pa žene koje žele prekinuti trudnoću to obavljaju u drugim europskim državama u kojima je pobačaj dopušten ili u privatnim klinikama koje se nalaze na granici sa Španjolskom gdje cvate tzv. pobačajni turizam. No puno je više žena koje si ne mogu priuštiti skupe zahvate i putovanja pa to obavljaju u nehigijenskim uvjetima u zabitima mračnih ulica i nadriliječnika i tako riskiraju infekciju. Portugalski premijer Jose Socrates koji dugo zagovara pravo na pobačaj tvrdi da se prema podacima dobivenih od strane ženskih udruga svake godine hospitalizira oko 12.000 žena zbog komplikacija nastalih uslijed ilegalno napravljenih pobačaja. 'Tajni pobačaj je sramota za zemlju', kaže Socrates koji će novi zakon o nekažnjavanju pobačaja, iako zbog lošeg odaziva nije prošao na referendumu, dati u parlamentarnu proceduru, a podržat će ga još dvije stranke. Broj pobačaja u Hrvatskoj u stalnom padu Prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, čl. 15 st. 2. u Republici Hrvatskoj, žena može legalno izvršiti prekid trudnoće bez dozvole komisije, ako se radi o trudnoći koja traje do 10 tjedana. Prema istom zakonu te na temelju rješenja Ministarstva zdravstva od 1. 9. 1996. godine, prekid trudnoće se može obaviti u samo za to ovlaštenim stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Do podataka o broju induciranih pobačaja u Hrvatskoj dolazi se preko 'Izvješća o prekidima trudnoće u zdravstvenim ustanovama Hrvatske' koje jednom godišnje objavljuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Prema zadnjem izvješću za 2005. godinu, bilo je prijavljeno 4.563 legalno induciranih prekida trudnoće, što predstavlja pad u odnosu na prethodne godine, a usporedbe radi, 1993. radilo se o brojci od 25.179 legalno induciranih pobačaja. Kod mladih djevojaka do 19 godina bilo je 355 legalno induciranih prekida trudnoće, a od žena kod kojih je legalno induciran pobačaj najviše (1.901) je onih u dobi od 30-39 godina. Najveći je broj žena koje traže prekid trudnoće u braku (58.6 posto), od čega ih 34.1 posto već ima dvoje djece pa se može zaključiti kako se prekidi trudnoće još uvijek koriste kao sredstvo kontracepcije. Iako je broj legalno induciranih pobačaja u Hrvatskoj u stalnom padu, pogotovo u odnosu na početak 90-ih kad su te brojke bile i do 4-5 puta veće nego danas, mnogi se pitaju koliko je to zapravo realna slika pravog stanja. Naime, pitanje je koliko se induciranih pobačaja prijavljuje pod krinkom patološke trudnoće ili spontanog pobačaja te što je s onima obavljenima u privatnim ordinacijama. Liječnik se može pozvati na pravo 'prigovora savjesti' prema kojem nije dužan obavljati pobačaj Svakako je zanimljivo da je broj prijavljenih pobačaja počeo opadati nakon što su liječnici kod nas počeli koristiti 'pravo prigovora savjesti' prema kojem nisu dužni obavljati pobačaj jer im tako nalaže vlastita savjest. No ako se liječnik pozove na 'prigovor savjesti', praksa je da se osobu upućuje drugom liječniku koji je voljan provesti zahvat. Da je pitanje ženinog prava na pobačaj uvijek 'zahvalna' tema za političke manipulacije, svjedoči i to što se kod nas prije izbora redovito počinju spominjati i mogućnosti zakonske zabrane pobačaja po uzoru na Poljsku koja ga je uvela 1993. godine. No svi ti prijedlozi ipak su ostali samo - prijedlozi, a svaka žena do 10. tjedna trudnoće još uvijek ima temeljno žensko pravo - mogućnost izbora.