Dobro jutro, smrdljiva Bosanko, pozdrav je kojim je svakog jutra poslodavac u jednom zagrebačkom marketu dočekivao svoju prodavačicu. Vrijeđanje bi trajalo do kraja radnog vremena, a isti, uvredljivi pozdrav ponavljao bi se svako jutro. I tako svaki dan, više od godinu dana. Prodavačica je nakon dulje izloženosti verbalnim uvredama dobila prve simptome depresije, a tada ju je njezin poslodavac počeo još više vrijeđati. Govorio joj je: Svi su u tvojoj obitelji takvi. To je samo jedan od primjera zlostavljanja koje su svakodnevno na poslu trpjele ili trpe prodavčice, prodavači i skladištari u trgovačkim lancima i trgovinama s područja Zagrebačke županije. Njih 17 svoja potresna iskustva prvi su put ispričali apsolventici psihologije Iskri Pejić za njezin diplomski rad koji će biti predstavljen sutra na Danu trgovaca. Radnici u svojim ispovijestima pričaju kako su bili namjerno ponižavani pred drugim ljudima, kupcima u trgovini, i pred kolegama ili ostalim nadređenima, a uvrede na račun fizičkog izgleda i seksističke izjave bile su dio njihove svakodnevice. Jedan skladištar opisao je kako ga je šef, uvijek kada bi išao na toalet, zvao da ide s njim jer mu treba netko da mu pridrži spolovilo dok obavlja nuždu. Ostale uvrede najčešće su se odnosile na njegovo srpsko podrijetlo zbog kojih je, ispričao je skladištar, često bio meta tračeva i šikaniranja. Osim što zlostavljaju zaposlenike ili kolege, zlostavljači redovito prijete osobi davanjem otkaza, suspenzijom, pogoršavanjem uvjeta rada te ucjenjivanjem. To se posebice radi nakon što žrtva počne tražiti pomoć, suprotstavlja se ili traži razgovor u kadrovskoj službi te upravi. Tako je jednu prodavačicu šef svakog tjedna zvao na razgovor u ured kako bi joj nanovo zaprijetio da će vidjeti svog boga ako ne posluša svaku njegovu riječ. Jednako tako, žrtve češće rade prekovremeno, ne smiju na bolovanje, protuzakonito im se smanjuje plaća, a mnogi ne smiju niti pomisliti na sindikalno organiziranje. Prijetnju otkazom ako se promet u trgovini ne poveća za 20 posto doživjela je jedna prodavačica, dok je drugoj šef davao neizvedive i besmislene zadatke te poslove koji nisu prilagođeni kvalifikacijama. Nadređeni često daju i zadatke kojima najmjerno ponižavaju radnika, kao što je jednoj administratorici naređivano da obuje klompe i čisti pod u dućanu, a tek kada su ostali odlazili kućama, nju je čekao papirnati dio posla i to bez obzira na to što se znalo da ima malo dijete. Rad na samo 10 Celzijevih stupnjeva bez kaputa doživjela je jedna prodavačica, jer je direktor zabranio zaposlenicama da ih nose, što je zanemarivanje sigurnih radnih uvjeta. Šokantna je ispovijest prodavačice koja je radi raka ponekad uzimala slobodne dane da bi obavila pretrage, a šefica joj se obično osvećivala tako što joj je sljedeći dan davala dvostruko više posla te namjerno sjedila pokraj nje i pušila cigarete, iako je znala da ova ne smije biti izložena duhanskom dimu. Često se žrtve moraju suočavati i s isključivanjem iz grupe, odnosno nadređeni zaprijete ostalima da s tom osobom ne smiju razgovarati, a žrtve pričaju i da nisu više smjele uzimati pauzu kad i ostali. Također, kad god su željeli komunicirati s kolegama ili na nešto upozoriti nadređenog, obično ih se grubo ušutkavalo.
‘Žrtve mobbinga o tome teško pričaju čak i anonimno’ Do žrtava mobbinga Iskra Pejić došla je uz pomoć Sindikata trgovine, no iako je mnogo onih koji su bili zlostavljani na poslu, samo je mali dio žrtava pristao svjedočiti o maltretiranju na poslu. Bilo je teško nagovoriti ljude da ispričaju svoje priče. Onima koji su na koncu pristali razgovarati i sudjelovati u istraživanju, obećala sam da će njihova i imena tvrtke ostati anonimna, ispričala je Iskra. Diplomski rad Iskra Pejić obranila je prošle godine na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a vjeruje da će ovom problematičnom tematikom nastaviti baviti profesionalno.
