Razgovor s umjetnicima i otvorenje izložbe održat će se u utorak, 17. prosinca u zagrebačkoj Galeriji SC, s početkom u 18 i 30 sati.

Izložba Neighboring Landscapes je mikro narativ koji okuplja umjetnike s područja bivše Jugoslavije predstavljajući djela recentne produkcije u različitim medijima. Poput dnevnika putovanja ovaj je pothvat impresija regionalne umjetničke scene koja obuhvaća nekoliko različitih pristupa, od dokumentarnog do evokativnog te od humorističnog do književnog.

Identificiranje i stvaranje pregleda suvremene umjetnosti na području bivše Jugoslavije, predstavlja opasan zadatak budući da može nositi različite konotacije, ovisno o tome s kojeg se geografskog gledišta promatra. Neighboring Landscapes, izložba malenih razmjera, predstavlja naraštaj 30-godišnjaka zaokupljen stvarnošću svoje neposredne okoline i različitim modalitetima suvremenoga života. Svaki rad ujedno je i putovanje, prikazano kao deskriptivno, evokativno ili poučno. Odabir uključuje šest autora te uočavamo jasnu podjelu na radove koji su po svojoj prirodi lirični i one koji su više angažirani na društveno-političkoj razini. Pri stvaranju svojih narativa autori koriste tehnike crtanja, vezenja, filma, videa i fotografije.

Renata Poljak istražuje na koji način nastaju i nestaju ideologije i politički programi te mehanizme konstruiranja i bilježenja povijesti. Video Iscenirani akteri/Iscenirana verovanja vrti se oko lika Boška Buhe, ikone komunističke ideologije u socijalističkoj Jugoslaviji. Kroz režirane intervjue s Ivanom Kojundžićom, glumcem koji je kao dijete utjelovio Boška Buhu, Poljak nastoji razotkriti kako naša vjerovanja propadaju kada izgubimo junake koji su nam tumačili svijet kakvog smo poznavali. Ispituje što se trenutno događa glumcima koji su imali glavne uloge u nekad popularnim filmovima te, sukladno tome, kako se jugoslavenski politički, društveni i kulturni program transformirao i mutirao, od ranih 1990-ih kada se Jugoslavija raspala, a Hrvatska stekla neovisnost. Rad možemo promatrati i kao općeniti hommage javnim osobama koje su nekada utjelovljavale velike ideale, no s vremenom su zaboravljene i izbrisane iz kolektivnog pamćenja.

Rad Sebastjana Lebana i Staša Kleindiensta možemo podijeliti na dva osnovna polja istraživanja, jedno se bavi strukturama vrednovanja u umjetnosti, a drugo suvremenim oblicima kolonizacije. Njihov dokumentarni film Novorođenče usmjeren je na stvarnost Kosova nakon proglašenja neovisnosti. Umjetnici otkrivaju mehanizme suvremenog kolonijalizma i osvajanje gospodarske, političke i kulturne sfere. Koriste intervjue s predstavnicima Kosova i Zapada kako bi prikazali represivni politički aparat stvoren od strane međunarodne vojne zajednice. Film svjedoči o neoliberalnoj logici ekspanzije pomoću pomirenja sa zapadnim vrijednostima kroz nametanje vizualnih unosa koloniziranim područjima.

Muška glava Sandre Dukić izvedena je kao ručno izvezen strip na dugačkome platnu. Njezini radovi imaju kvalitetu crteža te se sastoje od vinjeta s prikazima iz obiteljskog života na kojima umjetnica izvrće tradicionalne rodne uloge stvarajući muški lik koji preuzima kućanske poslove uobičajeno dodijeljene ženama. Pisana riječ oduvijek je bila sastavni dio njezina rada i inspiracije. Korištenje materinjeg jezika predstavlja kontinuirano istraživanje veze između umjetnosti i svakodnevnog života. Poslovice i narodne izreke ukorijenile su se u njezin opus te funkcioniraju kao analiza društva koje je patrijarhalno, ali i šaljivo. Za Dukić, aspekti svakidašnjeg, osobito u kontekstu Bosne, služe kao platforma njenim narativima o obiteljskom životu, društvenim ritualima i osjećaju mjesta.

Monografija Picasso i Dora Maar: dodir pogledima poslužila je kao inspiracija za najnoviju seriju grafika Ivane Ivković. Katalog bilježi vezu Dore Maar, rođene 1907. kao Henriette Théodora Markovitch, s Picassom u trajanju od 1935. do 1937. Fotografije Maar, zajedno s Picassovim crtežima, slikama i pjesmama služe nam kao vodič kroz ključno razdoblje tijekom kojeg su ove dvije figure utjecale jedno na drugo. Koristeći ovu publikaciju kao osobni dnevnik Ivković umeće tekst i crteže, čime intervenira na već postojećim djelima i ilustracijama. Umjetnica pokazuje vješto ispreplitanje fotografske dokumentacije s vlastitim narativnim tekstovima i osobnom ikonografijom. Iskustva intime i njezina neobičnoga učinka na tijelo i um - tema je koja se ponavlja, a umjetnici ne predstavlja problem da bude subjekt vlastitoga rada. Ivkovićino umjetničko istraživanje često ima uporište u području geografije te društvenih i povijesnih narativa no uvijek uključuje žensko gledište, koje se uglavnom interpretira kao zbunjujuće i tajanstveno.

Kratki film Nite Deda i Ylla Citakua Naša mlada bilježi šareni i mukotrpan svadbeni ritual u zajednici Torbeš iz Donjeg Ljubinja, malenoga sela smještenoga na planini Šara na Kosovu. Lica mladenki pomno se i bogato ukrašavaju, dok im se tijela prekrivaju slojevima tradicionalne ručno izrađene odjeće i dodataka. Taj je proces značajan u životu svake žene i nosi duhovne konotacije. Nošnja i šminka mlade odaju dojam živuće lutke koja ju štiti od zla i uroka te odvraća ogovaranje i nagađanje. Dedin film uspio je zabilježiti polarizaciju tradicionalnoga i modernoga unutar specifičnog konteksta malene populacije s nizom praksi i običaja koji u 21. stoljeću polako nestaju. U svijetu virtualnoga i digitalnoga, u selu Donje Ljubinje preostala je samo još jedna žena koja zna ukrasiti mlade i nema nikoga kome bi prenijela svoje znanje i umijeće.

Serija radova Isječci Borjane Mrđe vizualni je dnevnik umjetničina postojanja od ranog djetinjstva do trenutaka u bližoj prošlosti. Svaki rad sastoji se od nekoliko slojeva: Mrđa uzima prazne stranice papira te pisaćom mašinom bilježi povijesne, političke i kulturne događaje koji su se odvili u određenoj godini. Zatim, povrh teksta umeće crteže, inspirirane fotografijom koja je u danoj godini zabilježila neki intimni trenutak iz njenoga života. Pomoću teksta umjetnica prikazuje fragmentirane prizore iz povijesti stopljene s njenim vlastitim postojanjem te često uključuje obiteljske i bliske odnose u ne-linearnom slijedu. Inspiraciju crpi iz bogatog osobnog fotografskog arhiva te iz činjenica koje su obilježile povijest ljudskog roda tijekom protekla tri desetljeća. Susan Sontag rekla je da skupljanjem fotografija skupljamo svijet - opus Borjane Mrđe čuva i isprepliće kolektivno i osobno sjećanje na kasno 20. i rano 21. stoljeće. Njezini crteži utemeljeni na tekstu, reinterpretacije su prikaza s fotografija te služe kao izvor uspomena koje u sjećanje prizivaju ono intimno, čulno, a ponekad i surovo.