NATO razmatra gradnju proturaketnog štita koji bi od raketnih napada štitio članice Saveza u istočnoj i jugoistočnoj Europi: Bugarsku, Rumunjsku, Tursku, Grčku, Italiju i Hrvatsku (kad uđe u NATO)

To je najavio je Sorin Ducaru, rumunjski veleposlanik pri NATO-u. Ducaru je taj plan iznio krajem listopada na skupu “Transatlantske aspiracije na crnomorsku regiju” održanom u Bukureštu, a ovo je prvi put da se u kontekstu proturaketnog štita spominje i Hrvatska. No, prema svim planovima, dijelovi ovog štita neće biti stacionirani na hrvatskom teritoriju. Hrvatski veleposlanik pri NATO-u Davor Božinović odgovorio nam je kako Hrvatska, koja je još uvijek samo NATO partner, nije uključena u razgovor članica o ovom štitu. Kada uđe u Savez, Hrvatska će sama odlučiti u koje će programe ući, naglasio je Božinović. Veleposlasnik Ducaru javno je iznio stav koji već mjesecima muči članice Saveza iz jugoistočne Europe, a to je da američki proturaketni štit u Češkoj i Poljskoj selektivno štiti srednju Europu, dok su zemlje jugoistoka nezaštićene. Posebno je naglasio činjenicu da američki štit ne štiti Rumunjsku i Bugarsku, iako SAD u tim zemljama koristi četiri baze. Prema Ducaru, ovaj NATO štit bio bi komplementaran sa onim američkim i čuvao bi jugoistok Europe od projektila kratkog i srednjeg dometa s Bliskog istoka. Stav je vodstva da NATO mora biti u stanju štititi sve članice, a američki proturaketni štit za to nije dovoljan. O ovom problemu nedavno je progovorio i glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer, rekavši da se Europa suočava s pravom opasnosti od raketnog udara te je potaknuo članice NATO-a, posebno SAD, da otvore ozbiljniju raspravu u Savezu o proturaketnom štitu nad Europom. Ducarovu izjavu je nekoliko dana kasnije potvrdio i rumunjski ministar odbrane Teodor Melanesku koji je rekao kako će se dogovor o NATO raketnom štitu najvjerovatnije postići do summita u Bukureštu 2008. godine. Pomorski radarski sustav AEGIS bio bi smješten na brodu ili platforni u Crnom moru ili na ulazu u Jadran. Njegovi bi projektili bili izmješteni, najvjerovatnije u Turskoj i Grčkoj. Prema procjenama, ovim se projektilima može štititi područje od oko 1,3 milijuna četvornih kilometara, pa bi radarski sustavi postavljeni u Crnom moru pokrivali i gotovo cijelu Ukrajinu i područje Rusije do Volgograda i Astragana.