NATO mora biti predizborna tema

Aktivist Centra za mirovne studije Gordan Bosanac objašnjava zašto nije ostvarena najava nevladinih organizacija da će peticijom prikupljati potpise za raspisivanje referenduma o NATO-u, što je prije nekog vremena osobno najavio. Bio sam pažljiv, pa nisam najavio peticiju, nego mogućnost peticije. Trideset nevladinih organizacija otvorenim je pismom osudilo izjavu premijera Ive Sanadera i predsjednika Sabora Vladimira Šeksa koji su kazali da referenduma neće biti. U međuvremenu, nekoliko nevladinih organizacija razmotrilo je mogućnost prikupljanja potpisa za zahtjev za referendum. Ocijenili smo da je to težak posao, jer se pokazalo da imamo samo dva tjedna da prikupimo te potpise. Ovog časa, nažalost, nevladine organizacije nemaju kapaciteta za to, ali mogućnost je još uvijek otvorena. Ipak, moramo se jako dobro pripremiti. Samo za pripremu treba najmanje šest mjeseci: u sto gradova postaviti po sto štandova, te pronaći ljude koji će sve to održavati. Osim toga, još uvijek postoje politička sredstva kojima bi mogli uvjeriti Vladu da raspiše referendum. NATO TEMA ZA SVE Koja? Stranke su postigle konsenzus da NATO neće biti predizborna tema. Ta opasnost vreba i nad referendumom. Ali ako civilno društvo i građani uspiju nametnuti NATO kao predizbornu temu, stranke neće moći bježati ni od teme ni od referenduma. Zato moramo pokušati. Ali civilni sektor u tome ima velikih problema. Nedavno ste osobno ustvrdili da je civilni sektor elitistički, čak dogmatski. Zašto tako mislite? Postoji fenomen u poslijeratnoj Hrvatskoj koji ne znam objasniti: iznimno je malen broj nevladinih organizacija koje se bave vojnim sektorom, odnosno promatraju vojsku, policiju i tajne službe. Mnogo više nevladinih organizacija bavi se ljudskim pravima, ali neće promatrati dijelove sigurnosnog sektora. To je jako čudno, jer znamo da su vojska i policija bili najveći kršitelji ljudskih prava, a i ti mehanizmi države najlakše se usmjeruju prema kršenju ljudskih prava. Činjenica je, također, da se i na vladinoj i na nevladinoj sceni uzak krug ljudi bavi sigurnosnim pitanjima. U tom smislu riječ je o elitizmu: da je naprosto malo ljudi zainteresiranih za te teme. Ali među građanima i nekim drugim organizacijama, poput zelenih, feminističkih i sličnih, postoji, držim, potencijal za raspravu o NATO-u, jer se pitanje tog saveza širi i na ekologiju, ljudska prava, na odgoj djece, i mnoga druga područja. Taj potencijal treba artikulirati i objasniti ljudima koliko je širok problem s NATO-om. Kako kanite motivirati građane? Ubrzo planiramo prikazati moguću alternativu NATO-u, koja neće biti nužno novi savez ili demilitarizacija, nego politika koju zovemo politikom izgradnje mira. Taj je dokument nekoliko nevladinih organizacija načinilo još ranije, ali nije bio toliko vidljiv. Gurnut ćemo ga više u javnost, da se Vlada očituje, i da građani prosude zvuči li im bolje nego pristupanje NATO-u. Drugo, više ćemo reagirati na svaku Vladinu netočnost o NATO-u, poput one da u NATO moramo zbog radikala u Srbiji, ili da će vojni budžet porasti tri puta ostanemo li izvan NATO-a. PLATFORMA ZA IZGRADNJU MIRA Koja su temeljna načela tog dokumenta?
Platforma za izgradnju mira je policy dokument sa šesnaest poglavlja, i govori o tome kako bi se vanjske, unutarnje, sigurnosne i politike ljudskih prava mogle kreirati u Hrvatskoj, i to tako da ona postane mnogo sigurnija. Kad bi se vodile onako kako predlažemo, te bi politike smanjile mogućnost prijetnji Hrvatskoj. Ako su to radikali, dokument će predložiti kako stvarati mirovnu vanjsku politiku; ako je to terorizam, govorit će o edukaciji i smanjenju rasizma, što može biti prevencija terorizma u Hrvatskoj. Vlada, prema ocjeni nevladinih organizacija, širi dezinformacije o NATO-u. Kako ocjenjujete njezino ponašanje u kampanji za NATO? Odmah nam je bilo neprihvatljivo da je provedba tzv. komunikacijske strategije za NATO počela izjavama da neće biti referenduma. To automatski blokira pravo građana na izjašnjavanje. Ali još je gore da ta strategija zapravo i nije komunikacijska: ona polazi od pretpostavke da je odluka zapravo već donesena, pa da ljude samo još treba uvjeriti, da ne kažem - izmanipulirati. Drugo, čak i na toj, recimo, pozitivnoj promociji NATO-a radi premalo ljudi, pa imamo suludu situaciju da veleposlanik Hrvatske pri NATO-u iz Bruxellesa leti u Hrvatsku držati tribine po malim mjestima. Tribine su pozitivna stvar, ali vjerojatno nisu posao veleposlanika, nego tima ljudi u Hrvatskoj. Treća je kritika vladi da ne koristi intelektualne resurse zemlje, prije svega znanstvene institucije. NEMA DEMOKRATSKE RAPRAVE Ponaša li se Vlada tako zbog loše organizacije, ili zato što želi zemlju odvesti u NATO bez suvišnih zašto? I jedno i drugo. Zaposlila je ljude da obave tehnički posao priključenja NATO-u, a ne zato da poveća demokratsku raspravu. Čini mi se da je postojala strateška odluka da ne treba imati ljude koji će s građanima raspravljati o NATO-u, jer vlada smatra da se članstvo podrazumijeva. Ako ste uvjereni da demokratska rasprava nije potrebna jer svi znaju da idemo u NATO, logično je da u raspravu nećete niti ulagati. Ali to je pogubno za demokraciju. Dobro, ali nije li opredjeljenje za višestranački parlamentarizam uistinu podrazumijevalo članstvo u EU i NATO-u? Jest. To je ušlo u Nacionalnu strategiju sigurnosti o kojoj je 2002. provedena javna rasprava, i tada uistinu nitko nije imao ništa protiv NATO-a. Ta je odgovornost i na građanima. Druga je logika, ako građani glasaju za nekoga tko je za NATO, zašto onda još treba raspravljati. Ali činjenica je da je NATO moćna vojna mašinerija, koja može, premda ne mora, prouzročiti povrede ljudskih prava i nove vojne sukobe. Bude li sukoba, NATO će zasigurno biti tu negdje. A čini mi se da je toliku odgovornost pogrešno prepustiti samo političarima, i zato mislim da građani imaju pravo reći što misle. Bez sumnje. Ali vidimo da građani ne govore što misle. Hvalevrijedno je to što nekolicina vas govori, ali čini se da temu ne uspijevate nametnuti javnosti. To je točno. Ne uspijemo li, takva je trenutačna hrvatska realnost. Možemo biti sretni ili nesretni zbog toga, ali od realnosti ne možemo pobjeći. Meni je važno da pokušaja ipak bude, pa shvati li javnost o čemu je riječ, odlično, a ako ne shvati - što možemo. NAŠA SIGURNOSNA ZAJEDNICA Kako odgovarate na argument da će troškovi za obranu postati tri puta manji kada uđemo u NATO? Zasigurno neće biti tri puta manji. Bit će možda nešto manji. Obrambeni budžet sada je nešto ispod dva posto BDP-a, i tu će se zadržavati. Ne uđemo li u NATO, ne vjerujem da će biti viši od 2,5 posto BDP-a. Činjenica je, također, da je NATO povoljno utjecao na reformu cijeloga sigurnosnog sektora. Čini se da je baš NATO najbolji korektor hrvatskoga sigurnosnog sustava. Nije li to jak argument za? To je jedan od dobrih. Hrvatska nema security community, stručnjake koji razmatraju sigurnost, i porazno je da nam sigurnost mora kreirati netko izvana, u ovom slučaju NATO. Ali to ne znači da ne možemo izgraditi našu sigurnosnu zajednicu, i kad bi bilo natječaja MORH-a za takve stvari, ona bi i nastala. Dok MORH ne bude davao novac za to, zajednice neće ni biti. Argument o radikalima zamagljuje problem Jedan od najsnažnijih pro-NATO argumenata Vlade i predsjednika Mesića jest taj strah od radikala u Srbiji. Koji je vaš odgovor? Taj argument držimo manipulativnim, a smatramo da i Vlada tako misli. U jednom svojem nedavnom dokumentu o obrani, sam MORH tvrdi da je u regiji trenutno vrlo niska opasnost od sukoba. Držim da približavanje Hrvatske EU i demokratizacija u regiji dugoročno jamče mir. Ono što radikali izvode po Srbiji više vidim kao dio političkog folklora za dobivanje glasova, nego kao prijetnju Hrvatskoj. Osim toga, Hrvatska je 1991., u mnogo goroj situaciji, pokazala da i te kako zna odgovoriti na napad. No još je gore da taj argument zamagljuje pogled dalje: bude li NATO u budućnosti ratovao, sigurno to neće činiti na europskim prostorima, nego možda na Bliskom istoku, u Aziji ili Africi. Tu je Hrvatska potpuno nespremna. Njezina vanjska politika nema jasan stav o sukobima u Iraku ili Palestini. A i građani koji, primjerice, demonstriraju protiv gradnje džamije u Rijeci, teško će moći razumjeti što se događa, nego će biti izvanredan materijal za manipulaciju. Držim da treba razgovarati o sukobima koje će NATO voditi ubuduće. I Havel je nasjeo na propagandu Vaclav Havel, koji nije netko čiji glas ne bi trebalo uvažavati, NATO smatra zaštitnikom demokracije, parlamentarizma i ljudskih prava. Vjerojatno se ne slažete s njim? Sjećam se te njegove izjave, i sjećam se da smo na mirovnim studijima svi bili tužni kada smo čuli da je baš Vaclav Havel nasjeo na tu propagandu. On je sigurno povijesna ličnost koja je velike stvari napravila na nenasilan način, i političar koji je u Češkoj uspio promovirati neke mirovne politike. Ali treba imati na umu da je on političar starog kova. Mislim da ta generacija, koja je živjela i prije i poslije Berlinskog zida, NATO još uvijek vidi kao vrijednu instituciju, što je kulturalni proces koji je teško izbrisati.