Najvrjednija je lokalna proizvodnja ekološke hrane

Dobar primjer održive proizvodnje organske hrane je sve aktualnija - poljoprivreda koju podupire zajednica. Javila se u razvijenim zemljama u kojima se sustav gradskih tržnica urušio, pa su ljudi prisiljeni kupovati u supermarketima gdje je organska hrana skupa. Tako se ljudi, osobito u Austriji, Njemačkoj i SAD-u, udružuju u potrošačke zadruge i pronalaze njima odgovarajućeg proizvođača organske hrane. Kupci čak i pomažu na imanjima čime se , što, uz ostalo, hranu čini novčano i etički pristupačnijom, a stvara se simbioza između proizvođača i kupaca na obostranu korist. U Hrvatskoj na sreću još ima gradskih tržnica, pa ljudi mogu imati svoju kumicu, nonicu ili prodavačicu. Trgovački centri ipak i kod nas uzimaju danak i mame hranom savršenog izgleda i boja. No, i u Hrvatskoj se pokreće poljoprivreda koju podupire zajednica, za sada u vidu zelenih košara koje proizvođači organske hrane dostavljaju tjedno ili mjesečno zainteresiranim kupcima. Hranu dostavljamo jednim automobilom za 200 obitelji, koliko ih za sada uzima našu košaricu. Hranu smo počeli dostavljati da bi se za transport naših proizvoda trošilo što manje energije, kaže Mario Sever, ekološki poljoprivrednik i predsjednik Udruge ekoloških poljoprivrednih proizvođača Hrvatske. Za okoliš i klimu na globalnoj razini manje je štetno ako, na primjer, jedemo lokalno uzgojeni grah, iako on nije uzgojen u organskoj poljoprivredi, nego onaj organski uvezen iz tko zna koje zemlje. O organski proizvedenoj hrani ima smisla govoriti ako se koristi iz lokalnih izvora, kaže sociolog Dražen Šimleša, asistent na Institutu Ivo Pilar. Sve je popularnije furati' se na proizvodnju, prodaju i konzumiranje zdrave hrane i zdravog načina života, a zanemaruju se održiva i etička komponenta proizvodnje i prodaje te hrane. Sektor organske hrane postaje veliki biznis i u njega ulaze razne korporacije i ljudi koji imaju prije svega financijski interes, a ne etički odnos prema ljudima i prirodi. Jedan od najvećih argumenata za višu cijenu organske hrane jest taj što je za njezinu proizvodnju potreban veći ljudski rad. Zato kupcima treba biti stalo da se radnike primjereno plati. Korporacije nas pokušavaju uvjeriti da se ne može proizvesti dovoljna količina zdrave i vitalne hrane bez ugrožavanja prirode i ljudskog dostojanstva. To nije točno, ističe Šimleša dodajući da hoćemo li živjeti zdravo, održivo i odgovorno, nužna je promjena načina prehrane, razmišljanja i života uopće, bliže etičkim zasadama. Uzgojem životinja za hranu stvara se najveća količina stakleničkih plinova, zato su sve glasniji i učestaliji apeli za promjenu načina prehrane. Zbog takvog utjecaja poljoprivrede na klimu stvara se socijalna pravda. Velika potrošnja mesa u prehrani ugrožava klimu i okoliš planeta, ali i uvjete života ljudi u zemljama čija se prirodna bogatstva iskorištavaju, priča Šimleša, dodajući da su informiranje i edukacija stoga jako važni. Treba stvoriti pozitivni pritisak na državu, da se dobije pozitivna posljedica, jer će država sama teško uvesti promjene, kaže Šimleša. Organska ili ekološka hrana doživljava sve veći bum u svijetu. Čak 70 posto Britanaca izjavljuje da kupuje organski proizvedenu hranu, ako je vjerovati anketama. Britanska proizvodnja organske hrane ne može zadovoljiti britanske potrebe, pa takva hrana stiže i iz dalekih zemalja zrakoplovima čije emisije ugljičnog dioksida imaju tri do četiri puta jači efekt od cestovnog transporta, jer nastaju u visinama. Iz jedne od najvećih svjetskih organizacija za certificiranje organske hrane Soil association najavili su da će hranu koja dolazi zrakoplovom prestati smatrati organskom, te je neće certificirati kao takvu, jer se pri njezinu transportu troše velike količine energije i emitiraju velike količine ugljičnog dioksida u atmosferu, što uzrokuje njezino zagrijavanje i klimatske promjene.