NA DESNO RAVNAJS'!

Neće biti NATO-ovih baza u Hrvatskoj! Vlada, veleposlanici zemalja članica NATO-a i predstavnici NATO-a koji su boravili u Hrvatskoj složni su u ovoj izjavi. Unatoč tome, u našem neposrednom okruženju, a i šire u Europi, grade se nove baze NATO Saveza. Odvija se to u strateškim obrambenim točkama na Crnom moru, u Mađarskoj se gradi nova zračna baza, a o pitanjima gradnje nove baze u Češkoj već smo pisali. U Sloveniji, naveliko se šuška o izgradnji zrakoplovne baze u mjestu Cerklje ob Krki blizu hrvatske granice. Iako ništa nije potvrđeno iz Ljubljane i Bruxellesa, Savez ekoloških pokreta Slovenije dao je opsežnu dokumentaciju o budućim zahvatima u neposrednoj blizini hrvatsko-slovenske nuklearne elektrane u Krškom. Ekološka katastrofa u Italiji Tema je posebno osjetljiva zbog pitanja okoliša. Vojne baze su općenito veliki zagađivači, a iskustva susjednih zemalja nam pokazuju da ukoliko zemlja sama ne nametne ekološke standarde, NATO neće poštovati politiku zaštite okoliša. Talijanski znanstvenik Andrea Licata niz godina je proučavao funkcioniranje vojnih baza u SAD-u i Italiji, i zaključio da se postojanjem baza množe ekonomski, socijalni i ekološki problemi, te da one nisu pomogle lokalnom zaposlenju. Licata je nedavno, kao gost Centra za mirovne studije, došao u Hrvatsku sa svježim primjerom zagađenja prostora. Do njega je došlo kad je nedaleko od Vicenze napuknuo naftovod koji spaja pomorsku bazu Sjevernoatlantskog saveza u Pisi sa zračnom bazom u Avianu, i pritom zagadio kerozinom rijeke Astichello i Bacchiglione te vičentinsko vodocrpno područje iz kojega se vodom opskrbljuje oko milijun i pol stanovnika.

Licata je pojasnio da ne postoje države koje su članice NATO-a, a da u njima nema NATO-ovih baza, a Savez trenutačno traži pogodne strateške pozicije za intervenciju prema Bliskom istoku, Africi i Rusiji. Te baze doprinose promjeni klime i zagađuju okoliš, naročito vodu, nastavlja Licata podsjećajući da je i baza u Vicenzi iznad najvećeg podzemnog sloja pitke vode u Europi i da je površinska voda godinama zagađena opasnim tvarima. Također, na Sardiniji je zaustavljen razvoj turizma, a oko poznate baze Aviano ne može se izdati dozvola za organsku agroproizvodnju jer je zemlja prepuna otrovnih tvari. Ovaj talijanski profesor smatra da vojni stručnjaci prilikom odabira mjesta za izgradnju baze na umu imaju blizinu budućih ratišta, prednost daju zemljama koje nemaju dobro regulirane zakone o zaštiti okoliša i u kojima ne postoji pritisak javnosti, koje su jeftinije, te koje su bogate kulturnim i prirodnim ljepotama koje mogu posluižiti kao mamac profesionalnim vojnicima. Primjedbe bez odgovora I Slovenija muku muči s najavom nove vojne baze blizu Krškog. Iako je Savez ekoloških pokreta Slovenije upozoravao slovensku vojsku na kemijski otpad i druge opasne tvari koje je za sobom ostavila Jugoslavenska narodna armija, slovensko ministarstvo obrane se najvećim dijelom oglušilo. Karel Lipič iz Saveza nam kaže kako su poligoni kod Postojne izvor kontaminacije tla i razlog buke koja muči lokalno stanovništvo. Također, Slovenija ima vojnu luku u Kopru gdje se najavljuju nosači aviona i vjerojatno će popustiti NATO-ovoj želji da promjeni pomorski zakon prema kojemu se ne dozvoljava ulazak nosača na nuklearni pogon u slovenske teritorijalne vode. Lipič pritom dodaje da je veći pritisak iz Washingtona nego iz drugih zemalja članica NATO-a. Slovenski politički vođe su obećali Slovencima da neće biti NATO baza, baš kao što i hrvatski političari govore. I zaista, NATO-ovih baza u Sloveniji nema. Ali, gradnja zračne baze u Cerklju jest nova baza i to NATO-ova, kaže Lipič. Slovensko ministarstvo okoliša i ministarstvo obrane pokrenuli su javnu raspravu o tom budućem prostoru i nazvali ga nadomjestkom odnosno pripomoći za slovensku vojsku, ali i za NATO. Lipičev Savez je predao više od dvjesto primjedbi slovenskoj vladi, ali nisu dobili nikakav odgovor.

Možemo reći da je Hrvatska kao stvorena za mamac vojnim bazama. Ali, znači li to da će one doista i biti sagrađene? Kao prvo, sve postojeće baze koje mogu biti stavljene na korištenje Savezu, nakon što postanemo članica NATO-a. Velika se buka digla oko izgradnje pomorske baze na Pelješcu, jednom od središta naše turističke ponude na južnom Jadranu. Nedaleko Orebića postojala bi vojna luka Jug koja je zamišljena već kroz Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga RH 2006. – 2015. Prema budućoj strukturi i razmještaju Hrvatske ratne mornarice postojat će Odjeljak pomorske straže i Odjeljak pomorske baze Sjever u Puli, a u Orebiću će biti smješten Odjeljak pomorske baze Jug i Bojna mornaričko-desantnog pješaštva. Oni će biti povezani kroz zapovjedništvo HRM-a u Splitu, a postojat će i devet postaja obalnog motrenja (Savudrija, Brijuni, Lošinj, Dugi Otok, Žirje, Vis, Lastovo, Mljet, Molunat). Barem jedna luka Građani su protiv ovakvih obrambenih poteza, iako MORH službeno tvrdi da se radi o luci za potrebe Obalne straže te objektu za smještaj satnije mornaričkog pješaštva uz mogućnost prihvata dodatnih snaga angažiranih na protupožarnim aktivnostima. Ako ništa drugo, neka od tih pomorskih baza bi mogla poslužiti, i vjerovatno hoće u nekom obujmu, za NATO-ovu operaciju Active Endeavour na Mediteranu koja se bavi kontroliranjem prometa, sprečavanjem terorističkih i drugih ilegalnih aktivnosti na moru te sigurnosnim praćenjem flota koje zahtjevaju vojnu prisutnost. Izlišno je vjerovati kako barem jedna luka neće sudjelovati u mediteranskim inicijativama NATO-a. A da su baze moguće rekao je i nekadašnji HDZ-ov šef diplomacije Miomir Žužul na početku svog mandata ministra vanjskih poslova. Kandidat za ulazak u NATO mora tom savezu nešto konkretno zauzvrat i ponuditi, rekao je Žužul spomenuvši pogodne lokacije, olakšice ili neometani prelazak hrvatskog teritorija. Na temelju tadašnjih izjava, vojni analitičar Vjesnika Fran Višnar napomenuo je kako Hrvatska neće moći izbjeći NATO baze. Danas je retorika potpuno obrnuta. Šef hrvatske misije pri NATO-u Davor Božinović kaže da je gradnja baza NATO-a zastarjeli koncept koji se sve manje koristi od pada Berlinskog zida. Štoviše, Hrvatskoj nitko nije niti formalno, niti neformalno spomenuo takvu mogućnost, niti bi u konačnici Hrvatska to morala učiniti. Svi vojni infrastrukturni objekti u Hrvatskoj u funkciji su Oružanih snaga, dodao je Božinović.

Ne samo naši političari i diplomati, već i koordinator Akcijskog plana za članstvo (MAP, Membership Action Plan) Gabriele Cascone i američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Bradtke uvjeravaju kako NATO neće graditi baze po Hrvatskoj. Tako NATO ne djeluje, rekao je Bradtke na skupu o ulasku u NATO koji je sredinom ožujka bio održan u zagrebačkom hotelu Esplanade, jer suradnja ne uključuje izgradnju baza. NATO je konsenzualna organizacija gdje nitko ne može nametnuti drugim članicama što da radi. Solidarnost na djelu Znači li to da možemo birati kao na švedskom stolu u stilu sviđa mi se utjecajnost, ali baze ostavite kod sebe, upitali smo. Cascone pojašnjava da su članice većinom solidarne. Pitanje vojnih baza rješava se češće bilateralno, i tu nije važno da li je zemlja članice NATO-a ili nije. Za primjer je uzeo zemlje Središnje Azije koje su na bilateralan zahtjev SAD-a otvorile svoj prostor vojnim bazama NATO-a, a te zemlje niti su članice Saveza, ni MAP-a. Možda će nas skupo stajati donošenje odluka. Naime, za okruglim stolom Sjevernoatlantskog vijeća u Bruxellesu sve se odluke donose konsenzusom. Primjer Iraka pokazuje da to nije lako i da katkad najveće akcije mogu propasti ako se neka članica ne složi s odlukom. Hrvatska će imati takvu moć, ali se očekuje i politička odgovornost za podignutu ruku u zraku. Uzevši u obzir da se NATO stav promijeni i da će Bruxelles ipak očekivati jednu ili više baza za svoju upotrebu, ima li Hrvatska ikakve mogućnosti da zaštiti svoj ekološki prostor? S obzirom da se spominju Pelješac, Zemunik, poligon Eugen Kvaternik kod Slunja i neodređene kote oko Plitvičkih jezera, možemo strahovati od ekoloških katastrofa s velikim posljedicama na naše nacionalne parkove Plitvička jezera, Pakelnica i Mljet. Što se tiče vojnih vježbi, kada NATO vojske dolaze na vojne vježbe u neku zemlju, poštuju propise koje nalaže zemlja domaćin, kaže Željka Lukešić iz udruge PCAP International. U stanju dok u nas nema integriranog sustava upravljanja okolišem, kaže Lukešić, to Hrvatskoj nikako ne ide na ruku. Odgovornost bi tako prešla na hrvatsko Ministarstvo obrane koje samo nema previše pojma o ekološkoj održivosti. No, u NATO-u ne postoji integrirani sustav upravljanja okolišem koji bi bio obvezan za zemlje članice, naglašava Lukešić. To je prepušteno odlukama vlasti svake pojedine zemlje. Društveno odgovorni savez Radi se o Skupnim NATO-ovim smjernicama za zaštitu okoliša tijekom NATO vođenih operacija i vježbi (STANAG 7141 EP) i NATO načelima i politikama za zaštitu okoliša (MC 469). NATO, s druge strane, u okviru svog odjela Znanost za mir (Science for Peace) ima i ekološke odjele, pa se tako bavi i projektima poput zaustavljanja širenja pustinje u Sjevernoj Africi, sanacije posljedica propasti Azovskog mora ili projekata energetske održivosti koji će postati i gorući sigurnosni i vojno – obrambeni problem.

U okviru Znanosti za mir nastala su i dva dokumenta kojima NATO nastoji promovirati zaštitu okoliša. Proklamirani cilj spomenutih dokumenata je postavljanje okolišne doktrine u NATO-ovim vojnim operacijama i vođenje u okolišnom planiranju za sve vojne aktivnosti. Tijekom misija NATO-ove snage bi se trebale držati ovih pravila, iako su vrlo općenito postavljena. Da bi se to ostvarilo zapovjednici moraju poznavati ekološke standarde koji su prihvaćeni na globalnoj razini. NATO priznaje da svaka operacija može biti štetna za okoliš te da se ta opasnost mora svesti na minimum. Međutim, u prednosti su ciljevi same operacije u slučajevima kad se radi o životu ili smrti, što znači, više manje, sve operacije koje nemaju opis vježbe. Konkretno, ta naobrazba vojnih zapovjednika uključuje zaštitu okoliša (zaštita vodnih resursa, zaštita kvalitete zraka i atmosfere, zaštita vegetacije i tla uključivši šume, uklanjanje buke, zaštita kvalitete krajolika uključivši odvoz smeća i razvoj urbanog i ruralnog segmenta, pravilne metode upravljanja materijalima i otpadom naročito kod opasnog otpada, prevencija onečišćenja), očuvanje resursa (zaštita baštine kako društvene tako i prirodne, održivi razvoj energije, neobnovljivih izvora, minimalizacija otpada i recikliranje) te okolišnu politiku koja kombinira politike okoliša zemlje u kojoj se provodi akcija i politika okoliša NATO Saveza. Dokumente na vidjelo! Naša vlada, državni službenici, pa i sam NATO, uvjeravaju nas kako neće biti NATO-ovih baza u Hrvatskoj. Poučene iskustvom i onom starom poslovicom da kad se netko jednom opeče i na hladno puše, pojedine organizacije poput Zelene liste i Centra za mirovne studije zatražile su da se u potpunosti otkriju svi dokumenti koji su potpisani s NATO-om te da se napravi ugovor sa Savezom koji će Hrvatsku poštedjeti gradnje NATO baza. Pritom bi trebalo razmisliti i o triku riječi pa ne dopustiti upotrebu postojećih vojnih baza NATO-u preko dosadašnjeg obujma djelovanja. Naizgled utopističko razmišljanje u svijetu vojnih i državnih tajni možda i nije toliko nemoguće, ali skepticizam raste baci li se pogled na osobe koje vode stvari na operativnoj razini; radi se, naime, o ljudima koji su završili vojne akademije kopirane iz Moskve, a osim hrvatskog i srpskog, teško da znaju neki drugi jezik. Engleski im općenito šteka, a francuski, kao drugi službeni jezik NATO-a im je gotovo potpuna nepoznanica. Kako očekivati otvorenost od takvog kadra, s potpunim nerazumijevanjem ekologije, novih društvenih odnosa, snage civilnog društva i novog pristupa te transformacije pojma obrane uopće u Bruxellesu? Igra nereformiranih operativaca i visokoobrazovanih miševa najveća je opasnost budućeg odnosa Hrvatske vojske i građana koje ona štiti, opasnost koja će omogućiti NATO-u prostor za djelovanje kakvom se velik broj stanovnika ove zemlje protivi.