Može li se do referenduma?

Skoro pristupanje Hrvatske članstvu NATO-a smatra se već riješenim pitanjem, ako i ne de jure, ono svakako u praksi. Čak je i samo širenje sjevernoatlantske infrastrukture na hrvatski teritorij, odnedavno u fazi općenarodne rasprave o tome gdje će, na primjer, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji biti luka NATO-a, nipošto više oko dileme hoće li je uopće biti, i zašto. A početkom idućeg mjeseca skovat će se i karika što nedostaje, formalno-proceduralni postupak između zaokružene političke kampanje za ulazak i poodmaklog ugovaranja konkretnih jadranskih adresa NATO-a... Na samitu NATO-a u Bukureštu prvih dana travnja, prema svim najavama, Hrvatskoj će biti upućen poziv u članstvo, nakon čega američki predsjednik George Bush dolazi u posjetu Zagrebu, što se unaprijed tumači kao "potvrda da Amerika u Hrvatskoj vidi glavnog saveznika u regiji". Nastavak procesa ulaska u NATO gotovo da neće biti vrijedan javne pažnje, sveden na aklamacijsku saborsku ratifikaciju paktiranja kojega ionako odavno nitko ne dovodi u sumnju. Izuzeci od toga pravila broje se na prste, i nalaze se u rijetkim enklavama nevladinog sektora koji bi upravo na slučaju NATO-a mogao ostvariti jedan od najznačajnijih katarzičkih momenata, budući da s te strane zasad nema energije ni sinergije niti za akciju razmjera, primjerice, jednog "Prava na grad". Činjenicom da nam se civilne udruge i sami građani više interesiraju za problem uzurpirane pješačke zone negoli za vojno svrstavanje uz jedinoga globalnog neoimperijalista i vodećeg svjetskog kršitelja ljudskih prava, ne može biti jednoznačno oduševljen niti premijer Ivo Sanader. Hipotetski, sve i kad bi se uzdao u anketne podatke o rastućoj podršci građana pristupanju NATO-u ("Puls" - 67 posto; "GfK" - 59 posto), pa si dopustio demokratoidnu gestu ukaza vladarske milosti i raspisao referendum o ulasku Hrvatske u članstvo, moglo bi mu se dogoditi da svečanost propadne zbog ispodpolovičnog odaziva glasača, da ne govorimo o relativno slabije motiviranim pobornicima vladine politike u ovom slučaju... Ali, nevladine će organizacije još teže na terenu prikupiti potpise svakog desetog upisanog na glasačke liste, a što bi vladu zakonski natjeralo na održavanje referenduma. Ograničen rok Poslije obimne vježbe NATO-a i HV-a jesenas u Hrvatskoj, i blage nervoze u civilnom sektoru oko prljanja okoliša, više desetaka udruga okupilo se posljednjih tjedana u Odboru za referendum o NATO-u (www.natonareferendum.org). Njihov petnaestodnevni, zakonom ograničeni rok za prikupljanje potpisa počinje 29. ožujka, na javnim štandovima u dosad oko 60 prijavljenih gradova. Izvan skupnog im zahtjeva nižu se pak argumenti pojedinačnih udruga za odbijanje ulaska, kao aktivno pozicioniranje dotičnih organizacija kontra NATO-a. Postavile su se u međuvremenu i one druge, čije će aktivnosti Sjevernoatlantskom paktu ići u prilog, štoviše, postavile su se s gotovim programima još koncentriranije negoli suprotna strana, a s redovnim ili vanrednim američkim donacijama kao glavnim katalizatorom za dizanje idejne platforme. Tri su ključna pitanja u debati za ili protiv NATO-a: osiguravanje Hrvatske od pretpostavljene ratne prijetnje iz Srbije, komparativni troškovnici u slučaju samostalne obrane i članstva u Paktu, te sudjelovanje hrvatskih vojnika u poslima NATO-a po svijetu. I dok se prvo pitanje iscrpljuje u ideološkim motivima i manipuliranju vječitim strahom od susjeda, čak i kad potonji nema snage za napad sve ni kad bi ga htio poduzeti, preostala dva su praktičnije naravi... Ovo izvjesnije i egzaktnije, koje se tiče novca, ipak je prostorom najvećih špekulacija, uslijed kojih na papiru frcaju milijarde kuna navodne uštede pri NATO-u, mada još nitko nije detaljno objasnio kako je to stvarno moguće. Treće pitanje opet se bavi našim strahom od smrti, a pragmatično isključuje zanimanje oko toga na koga bismo sami mogli zapucati. Nevladina aktivistkinja Vesna Teršelič, odranije angažirana protiv ulaska u NATO, smatra da prije sigurnosne politike treba uvidjeti kako američka vlada – glavni pokretač Pakta - drastično krši ljudska prava u samim Sjedinjenim Državama, zatim Iraku i Afganistanu, itd. "Posebice je to postalo znano s primjerima Abu Ghraiba i Guantanama, ili suđenjima islamskim intelektualcima u SAD-u, koja su okončana oslobađajućim presudama od strane porote, a da zatvorenici potom nisu pušteni. To bi nam trebala biti vodilja za procjenjivanje budućih vojnih partnerstava", spominje Vesna Teršelič. Terorističke odmazde Pokretač AntiNATO inicijative na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, lingvist dr. Mate Kapović, rekao nam je da tezu o srpskoj opasnosti smatra nerazumnom, ne samo zbog stanja u kojem se Srbija trenutno nalazi, nego i zbog paradoksalnog bježanja od jednog rata u mogućnost vođenja raznih drugih koje zapodijeva NATO po više kontinenata, a što uključuje i prijetnju terorističkim odmazdama u Hrvatskoj... "Više je nelogičnosti uključeno, pogotovo kad se počne pričati o rastućem sukobu Amerike s Rusijom, koji je još aktualniji nakon odcjepljenja Kosova i nove tamošnje krize. Jer, što se tiče njih, mi bismo u takvom sukobu bili daleko sigurniji izvan NATO-a, kao neutralni", kaže Kapović, dodajući kako je posljednji nagli rast građanske podrške ulasku Hrvatske u NATO zabilježen baš nakon burnog odcjepljenja Kosova. AntiNATO inicijativa s Filozofskog fakulteta također je priključena Odboru za referendum, s optimističnim uvjerenjem da će nužnih oko 440 tisuća hrvatskih glasača tokom 15 dana prikupljanja potpisa ipak pristupiti njihovim štandovima i dati podršku zahtjevu. "Za referendum još uvijek nije kasno, jer bi potpisi, ukoliko ih prikupimo dovoljno, stigli na vrijeme, a eventualna referendumska većina protiv NATO-a bila bi za vladu obvezujuća, i svakako bi stigla pravodobno. Ali, zanimljivo je da je anketna podrška vladinoj politici porasla baš nakon što je premijer Ivo Sanader naglasio da će se umjesto referenduma povesti računa o stanju u anketama, što je više nego smiješno", nastavlja Mate Kapović, "jer su ankete jednostavno varljive, njihova su pitanja nepouzdana, a one niti službeno nisu obvezujuće. Tu je i problem otvorene medijske podrške vladinom stajalištu, pa je i sam predsjednik Stipe Mesić javno potvrdio da su on i Sanader zatražili od HRT-a da podrži njihovu politiku pristupanja NATO-u. A nas mediji uglavnom grubo ignoriraju, puštaju nam kratke izjave koje odmah poklope dužim suprotnim stavovima, itd. Stvara se nekakav privid demokracije, čemu se teško možemo suprotstaviti. U Jutarnjem listu našu inicijativu predstavili su kao '10 studenata i jedan profesor protiv NATO-a', što je krajnje omalovažavajući pristup, ali je zato veoma taktičan iz vizure samog NATO-a." Relativno precizno svođenje NATO-a na interes Amerike kao njegove premoćne članice, vraća nas na temu Bushove posjete Hrvatskoj, jer bi bolju marketinšku zgodu teško mogli poželjeti zainteresirani oko referenduma... Njegova pojava općenito je neodoljiv ready-made simbol u svakoj antinatovskoj kampanji, on sam u stanju je živim nastupom nanijeti najveću štetu svemu za što se zalaže, i bilo bi upravo tragično ne iskoristiti takav talent da se istakne nakaznost pripadajućeg zalaganja. Naročito ako možemo s velikom sigurnošću očekivati da će i nas počastiti nekim shitom, već uobičajenim za obilaske prijateljskih mu kolonija. Ali, kad smo malo začeprkali po vodećim adresama civilnog otpora NATO-u, ispostavilo se da nevladine udruge u Hrvatskoj nisu još razradile nikakav plan dočeka američkog predsjednika, ništa od onoga što je također neizbježna nuspojava njegovih bjelosvjetskih gostovanja – rekosmo, bar malo udaranja po loncima i ovaj put, kad već ne po kordonima specijalaca. Glavni cilj Gordan Bosanac, programski voditelj Centra za mirovne studije, jedne od najangažiranijih udruga u ovom predmetu, rekao nam je da se određeni prosvjed ipak priprema, iako se još ne zna gdje će se točno održati, kao niti na koji od dva predviđena dana Bushova boravka u Zagrebu: "Svi napori usmjereni su na prikupljanje potpisa za traženje referenduma, pa u organizaciju prosvjeda ulazimo nešto sporije, dok uopće utvrdimo koje udruge žele sudjelovati u tome. A neka vrsta poruke, kad nam već dolazi Bush, doista ne bi smjela izostati. S tim u vezi, poznato mi je da u hrvatskoj vladi uopće nisu sretni što nam on dolazi u posjetu baš sada, jer je svima jasno da je osobno postao najveći sinonim za agresivnu politiku koja rezultira grubim kršenjem ljudskih prava." Vesna Teršelič slaže se da Bushovu posjetu treba shvatiti kao dio iste priče, i da ju treba tretirati u sklopu kampanje za referendum, pa je sigurna da će se izvjesna povorka demonstranata na koncu ipak okupiti zahvaljujući američkom predsjedniku. "Bit će teško podijeliti tako male snage na prikupljanje potpisa i organizaciju prosvjeda", pribojava se Mate Kapović, "no u pravu ste s primjedbom da bi taj prosvjed bio najbolja reklama za referendum, i nadam se da ćemo se u tom smislu ipak okupiti na ulici... Ali, trebamo imati na umu da će osiguranje Bushove posjete biti strašno veliko, i da održavanje prosvjeda traži ozbiljnu pripremu". Sam odbor za referendum, međutim, nije više u mogućnosti zagovarati demonstracije protiv Busha i NATO-a, pri čemu dolazimo do merituma udrugaške problematike, pa i one širega društvenog tipa. Aleksandar Hadživelkos, jedan od glasnogovornika Odbora za referendum, potvrdio nam je da su neke od nevladinih organizacija pristupile odboru s ogradom prema svakom daljnjem zajedničkom određivanju spram NATO-a: "Drugim riječima, bez obzira što se zalažu za održavanje referenduma, neke od njih nisu ni za niti protiv NATO-a, a neke više-manje otvoreno podržavaju članstvo Hrvatske tome paktu. Drukčije ne bismo ni mogli mobilizirati toliko pristalica za samo održavanje referenduma, što nam je u ovom trenutku glavni cilj. Da ne bismo doveli u pitanje bilo čiji glas svrstavanjem u odnosu na NATO prije samog referenduma, naš je zajednički stav da se sam odbor i ne bavi time." Američki novac Time su se već pozabavile naše političke stranke, pa su one koje zagovaraju održavanje referenduma odreda i pobornici ulaska Hrvatske u NATO. O svemu su se izjasnile još prije, kako je i red, dok je po tom pitanju najpopularniji HSS u međuvremenu odustao od raspisivanja referenduma kao stranačkog uvjeta za sudjelovanje u vladajućoj koaliciji s HDZ-om, baš kao što je odustao i od ZERP-a. Hrvatska nevladina scena, premrežena političkim i financijskim utjecajem vlasti domaćih i američkih, kao i europskounijskih, među svim domaćim društveno-političkim subjektima ima najmanje za reći o nevolji u koju srljamo, premda će po inerciji i zalaganju svoje manjine jedina nešto poduzeti. Razlika između nevladinih udruga odjednom ispada veća od razlike između te manjine protivnika NATO-a i pojedinih političarskih grupacija radikalne desnice, koje su se odboru pridružile zbog standardne ksenofobije i straha da nam još i NATO ne udari po siru i vrhnju... A za takvu lakrdijašku demokraciju nisu krivi, na primjer, Gordan Bosanac i Mate Kapović, ili Vesna Teršelič koja nam je naposljetku rekla: "Neke su udruge skeptične prema NATO-u, a druge organiziraju nekakvu debatu iz koje odmah postaje jasno da su se oni sami, kao načelno neutralni voditelji te debate, ustvari već odlučili za NATO. Jer, ima dosta civilnih organizacija koje se financiraju američkim novcem, a zbog slično je postavljenih interesa također nejasno kako će kampanja za referendum biti medijski praćena." Kome se u Hrvatskoj ipak ne čeka mirno rasplet oko naše mjere zdravog bunta, može od 2. do 4. travnja pohoditi "Anti-NATO dane" u Bukureštu i drugdje po Rumunjskoj, dakle, koji će se održati kada i spomenuto zasjedanje s temom proširenja Sjevernoatlantskog pakta na Hrvatsku, Makedoniju i Albaniju. Rumunjska će uto baš i postati punopravna članica NATO-a, no tamo će se paralelno održati niz različitih prosvjednih aktivnosti s, ne treba sumnjati, podosta domaćih i stranih sudionika... A kad se zatim i nova epizoda hrvatske demokracije i slobode završi s malo prigodnog koprcanja i škrguta, sudeći po nagoviještenom potencijalu nevladinog sektora, ionako će nam antiglobalistički turizam ostati jedinim pribježištem za daljnje održavanje privida o aktivizmu i otporu.