U Moldovi, bivšoj sovjetskoj republici, su 5. ožujka bili održani parlamentarni izbori. Vladajuća je Komunistička stranka predsjednika Vladimira Voronina, kojem ističe drugi mandat, osvojila približno 50 posto glasova; oporbena Liberalna stranka desnog centra nešto preko 13 posto, desničarska Liberalno-demokratska stranka 12,5 posto, a Alijansa „Naša Moldova" skoro 10 posto. Opozicija je ukupno prikupila 35 posto glasova. Biralištima je pristupilo preko 57 posto glasača.
Predsjednik Voronin, bivši sovjetski generalmajor, a kasnije moldavski ministar unutrašnjih poslova, očito zna kako se suzbija nezadovoljstvo građana; dakle nije bilo moldavske reprize „obojenih revolucija"
Istovremeno je u Tiraspolu, glavnom gradu samoproglašene "nezavisne" Transdnjestrije (na ruskom - Pridnestrovie), svečano obilježena 63-godišnjica "oslobođenja od rumunjske okupacije 1944. godine". Taj je teritorij od 4.163 kvadratnih kilometara, odvojen od ostatka Moldove rijekom Dnjestr, naseljen uglavnom slavenskim življem, Rusima i Ukrajincima, njih nekih 500.000, koji su 2006. na referendumu sa 94 posto glasova odbacili ujedinjenje sa Moldovom (Tiraspol Times, 14/04/2009). Sadašnji događaji u Chisnau će im tu opciju još više udaljiti. Odvojena od Moldove od 1992. godine, Transdnjestrija će do daljnjega ostati još jedna evropska paradržava s neriješenim međunarodnim statusom.
Mnogi moldavski građani, kojima je materinji jezik dijalektalna varijanta rumunjskog, imaju problema s vlastitim identitetom. Prema nedavno provedenoj anketi, 76 posto ih se smatra „Moldavcima", a 24 posto „Rumunjima" (anketa nije provedena u Transdnjestriji), što ne znači da se „Moldavci" ne pokušavaju dokopati rumunjskog državljanstva. Ovo bi im, nadaju se, možda moglo omogućiti bolji život i posao negdje u EU. I jedni i drugi su pravoslavci, ali su domaći „Rumunji" prihvatili gregorijanski kalendar Rumunjske pravoslavne crkve, dok se ostali i dalje pridržavaju julijanskog kalendara ruskog pravoslavlja. „Ruski" je Božić državni praznik, a ne „latinski" (rumunjski). Zbog toga je prošlog Božića došlo do bizarnog incidenta - po nalogu Liberalnog gradonačelnika Chisnaua, na glavnom je trgu prvo osvanulo veliko „latinsko" božićno drvo, ali je uklonjeno po nalogu komunističke vlade, da bi se ponovo pojavilo, ali u novom izdanju, na „ruski" Božić.
Komunisti na vlasti koji nisu promijenili ime stranke, i nisu se formalno socijaldemokratizirali, europski su kuriozitet.
Komunisti na vlasti, koji nisu promijenili ime stranke i nisu se formalno socijaldemokratizirali, europski su kuriozitet. Simboli su im je još uvijek srp i ćekić, slave Lenjina, ali im to nije smetalo provoditi „desničarski" program privatizacije. Drugi je kuriozitet što su KP Moldove i njezina vlada rezolutno proevropski orijentirane i što se zalažu za učlanjenje u EU, te suradnju s NATO-om. Rekao bih da je tajna dugovječnosti KP - nostalgija za „dobrim starim vremenima" kada se bolje i sigurnije živjelo.
No, malo je vjerojatno da su evropski ili američki državni faktori ovoga puta bili umiješani u ovu neuspjelu i zakašnjelu „obojenu revoluciju". Previše im je stalo do obnavljanja dijaloga sa Rusijom, čija im je suradnja potrebna zbog sanacije situacije u Afganistanu i sređivanja odnosa s Iranom. U Washingtonu se doduše događa da lijeva i desna ruka (različite agencije) djeluju u kontrataktu. Europljanima je pak neophodan prirodni plin što ga kupuju od Rusije. Moldova je iz te perspektive minorni pijun na šahovskoj ploči Eurazije. Stiješnjena između Rumunjske i Ukrajine (nema zajedničke granice sa Rusijom, a nema ni izlaza na more), njezina će europska budućnost ovisiti o širenju euroatlantskih integracija (EU -a i NATO-a) dalje prema istoku. Taj je proces za sada zaustavljen na rumunjsko-moldavskoj granici. No sadašnja podrška Moskve Voroninu je doista može približiti Rusiji. Vjerojatno je zbog toga odustala od slanja svojih vojnika na NATO-vu vježbu u Gruziji, iako se bila prijavila.
Ustavni sud Moldove je na zahtjev Voronina naredio ponovo prebrojavanje glasačkih rezultata. Uz to je tražio provjeru glasačkih lista, koje prema tvrdnjama oporbe uključuju imena „najmanje 400.000 preminulih i odsutnih osoba, kao i imena maloljetnika", čije su nepostojeće glasove Komunisti navodno prisvojili. To je obavljeno do 15. travnja. Taj posao obavilo je 20.000 članova lokalnih izbornih komisija. Voronin je u međuvremenu pozvao Vladu da amnestira uhapšene demonstrante, s izuzetkom evidentiranih kriminalaca.
Novi izbori mogu još više destabilizirati zemlju u vrijeme pogoršane ekonomske krize, a nasilje koje se dogodilo prilikom prethodnih izbora može se ponoviti.
Pokušavajući razjasniti što se doista dogodilo i što bi se moglo dogoditi u Moldovi, sjetih se Lenjinovog retoričkog pitanja - Kto-kogo, tko-koga? - kojega sam stavio u naslov ovoga teksta. Ne znam odgovor, ali mi se čini kako „svi rade u korist vlastite štete", što Moldovi nikako ne može pomoći.
