Najljepša krava Hrvatske zove se Nina. To ti je sjementalka, kaže Laura. Druga misica je bezimena. Živi na farmi gdje krave nemaju imena. To ti je holštajn, objašnjava mi Laura. Koja je razlika između Simental i Holstein krave, neznalica sam pa moram pitati. E, pa, sjementalka ima smeđe točke, a holštajn je crno-bijela, objašnjava mi desetogodišnja stručnjakinja. Izbor nije u cijelosti prenosila državna televizija, a održao se na stočarskom sajmu u Gudovcu kraj Bjelovara. Nije to bilo kakav sajam. Najveći u Hrvatskoj. Kažu, 500 izlagača iz petnaest država.
Gdje ima misica ima naravno, i popratne koreografije. Na primjer, političara. Tako je i ovaj sajam otvorio predsjednik Mesić. Nisam bila dovoljan ranoranioc da nazočim tom svečanom činu, ali srećom 24 sata su bili tamo pa smo saznali da je Mesić bockao čvarke i mudro zaključio da Hrvatska ima pretpostavke da sami sebe hranimo. Mi u Bjelovaru osim zgodnih krava imamo i dosta ministara. Tako su se sajmom šetali i Jandroković, ministar nam vanjskih poslova, i Đurđa Adlešič, potpredsjednica Vlade. A tu je bio i ministar turizma Damir Bajs. Koji je doveo čak šest ministara turizma stranih država i pokazivao im naše krave i svinje. Mnogi su sumnjali u prvog ministra turizma iz stočarskih, a ne morskih krajeva. A Bajs je prvo potpisao pokroviteljstvo nad izborom Miss i Mistera Hrvatske 2008. A onda došao birati i najljepšu kravu. Kriteriji su otprilike isti, samo su za krave ipak nešto viši. Gleda se i koliko mlijeka proizvode.
Dakle, Bajs je doveo turiste i pokazao da nam i ne treba toliko to more kad imamo krave. Već mi je entuzijazam narastao kad sam u subotnjem Jutarnjem listu pročitala reportažu iz Mačkovca. Mačkovac je selo blizu Nove Gradiške. Novinar je razgovarao sa dvije Mačkovljanke Anom i Katom, gospođama u sedamdesetima. Ana i Kata lijepo objasniše kako se poljoprivredom više uopće ne isplati baviti pa i one krenuše za unosnijim poslom, branjem ambrozije, nekoliko lipa po stabljici. Tako entuzijazam za Hrvatsku, zemlju meda i mlijeka, nije dugo trajao. Mesić valjda nije pričao s Anom i Katom. Prezauzet je zobanjem čvaraka od izbora do izbora za miss, kravu ili štogod naiđe.
Moje lamentiranje o stanju u poljoprivredi prekida nagli trzaj ruke. Već spomenuta ekspertkinja za krave povlači me za ruku i viče: Isuseeee, puurice!!! Što nas je dovelo do izložbe malih životinja na sajmu. Ptice raznih vrsta i zečevi u malim kavezima. Kakvom oduševljenju za purice sam posvjedočila počinjem razmišljati da možda Bajs i nije na krivom tragu. Evo, tu jedna strana državljanka oduševljava se našim domaćim životinjama toliko da priziva i Isusa da pogleda purice. Već, zamišljam horde japanskih turista kako lunjaju bilogorskim selima i zaviruju u štale s foto-aparatima. Jedino što prošlotjednom bicikliranjem po bilogorskim selima ne vidjeh baš puno krava, zapravo tek jedno stado, ali ima ovaca.
Ova naša slučajna turistkinja ima 10 godina i nemojte se zavaravati, ne dolazi iz nikakvog velegrada. Ona odrasta u malom selu u talijanskim Alpama. Gdje od domaćih životinja vidi jedino krave kada sa školom jednom godišnje ode na obližnju farmu, visoko tehnologiziranu novcem EU, naravno. Tko kaže da Bajs nema viziju? Meni se tamo negdje oko purica ukazuje vizija sasvim novog tržišta, EU klinaca koji ne znaju da krave nisu ljubičaste. Na ražnju u Gudovcu vrti se jedan vol i nekoliko janjaca. Na rašljama se peku šarani, a stolovi svi zauzeti. Neki valjda lokalni bendovi proizvode strašnu buku s oskudno odjevenom pjevačicom, a traktori se prodaju k'o ludi, tvrde biznismeni. U dugačkim stajama pak, znatno manje posjetitelja. Mnogima su izgleda, životinje draže na ražnju nego dok još stoje na četiri noge. Kod konja još ima roditelja s djecom. Ima ih tu raznih, od malih ponija do posavskih konja. Krave smo već svladali, točkasto crne i točkasto smeđe. Tu je još i staja s ovcama i kozama. Od mega sajz ovce, vunaste merino, do rapske koze proviruju kroz ogradu ili bježe u kut stiščući se jedna uz drugu. I one su ocijenjene, ali miss ovaca je teže prepoznati u krdu runastih stvorenja. Susjede ovim missicama su dlakave turopoljske svinje, crne slavonske i još nešto onih uobičajenih ružičastih pajceka.
Nakon razgledavanja missica i mistera Laura i ja krećemo dalje. Kako svaka missica ima svoga nogometaša, znali smo da se i ovdje negdje skriva neki sportaš. I uistinu, na oranicama se zbivalo oštro natjecanje koje je dalo novog sportskog idola, državnog prvaka u oranju. Ime mu je Tomislav, čovjek najbolje ore u državi, ali ostat će nepoznat široj javnosti. Unatoč tome što 49 posto stanovništva Hrvatske živi na selu, nogomet je ipak važniji od oranja. Ionako je uvoz hrane od prošle godine opet porastao, a i cijene za gotovo 15 posto. Napokon sam pomislila da se nešto dogodilo bez Bandića. Al ovakav prvorazredni turističko-gurmansko-sportski-predizborni-... događaj nije mogao bez gradonačelnika koji si je ionako umislio da je feudalac. Na poticaj gradonačelnika Milana Bandića, Zagrebački SDP na licitaciji je kupio steonu junicu vrijednu 14.000 kuna za Miroslava Čižmeka iz Glavinčice. Novac je prikupilo oko 500 članova zagrebačke organizacije SDP-a kako bi pomogli obitelji Čižmek kojoj je prije dvije godine uništena štala s 11 krava..., javlja HINA. Sve su ovce u staji zameketale kad su ovo čule. Valjda od ganuća.
Razgovor ugodni s H-alterovom fotografkinjom
