Nacionalna terapija sportskim uspjesima naše reprezentacije na Svjetskom rukometnom prvenstvu jučer je napokon završena. Terapiju su nam u zajedničkom naporu i "grandioznoj" maniri pružali komentatori, ovaj put sa RTL-a, lijepe voditeljice, ponosni lokalni političari i sponzori. Sponzori su u svojoj marketinškoj evoluciji shvatili da nije dovoljno pucati reklame u udarnim terminima i "napetim nacionalnim trenucima" već se prsa gostiju kitilo reklamama npr. Faksa. Faks helizim superaktiv. Mora da se to naslanja na logiku kompulzivnog kupovanja. Ako nacionalni junak Šola na prsima nosi Faks, mora da će sve hrvatske domaćice sljedeći put u šoping centru automatski posegnuti za Faksom. Svakako prije negoli za Arielom. Iako "novi Ariel pere bolje".
Nacionalna euforija završila je „srebrom zlatnog sjaja“ i sad se kolektivno trebamo nagutati limuna slatkog okusa i pustiti sportske novinare da se bave nepoštenim sudcima, nepovoljnom konstelacijom zvijezda i svim što treba.
Što prije ćemo zaboraviti da su nam usred „veličanstvene“ sportske predstave, veličanstveno ispod površine u velikim valovima, izletjele stare boljke "nacionalnog bića" koji se uzdiže u sportskim naše male nacije velikih sportskih uspjeha.
Palile su se srpske zastave, premlaćen je makedonski navijač jer su neki klinci pomislili da je pomozinambože Srbin. Zablistao je i gradonačelnik Zadra koji je u najboljoj maniri anarhista koji prezire nacionalna obilježja, skinuo sve nacionalne zastave sa središnjeg gradskog trga , pravdajući se prevencijom mogućih devijantnih ponašanja.
Nekako se čini da smo još i dobro prošli, pa ksenofobija nije dobila i rasistički touch. Iz nekog razloga, crnim igračima nije se dovikivalo da li žele bananu i imitiralo se majmune. Potez koji treba cijeniti.
Da nam treba i nacionalna terapija u promicanju tolerancije shvatili su i studenti koji su u sklopu građanske inicijative Navijamo srcem, a ne šakama ispred zagrebačke Arene prije finalne utakmice raširili zastave zemalja sudionica i poručili Lijepa je i vaša.
"Provokaciju" nisu shvatili i posjetitelji Arene koji su akciju doživjeli kao još jednu bezazlenu i dosadnu mirovnjačku poruku. Možda i nisu. Treba uložiti malo povjerenja u dio populacije koja crne francuske navijače ne naziva" srpskim kmicama" i misli da lijepa može biti i njihova.
