Vrhovni sud oslobodio krivnje Miroslava Kutlu zbog trgovine dionicama s vlastitom tvrtkom u vrijednosti 15 milijuna maraka

Smije li vlasnik tvrtke iz nje izvlačiti novac tako da od svoje tvrtke nešto kupi, a za kratko vrijeme, pa čak već idući dan, to isto proda natrag po višestruko višoj cijeni? Po Vrhovnom sudu RH, to ne predstavlja kazneno djelo! Ili je možda ipak riječ o tome da takav postupak nije kazneno djelo samo kad je riječ o prvom među hrvatskim tajkunima, Miroslavu Kutli. O tom predmetu odlučivalo je vijeće u kojem su bili Ana Garačić, predsjednica Kaznenog odjela tog suda, Damir Kos te mr. Branko Brkić, zadarski sudac koji je nedavno imenovan u Vrhovni sud. Kutle je, prema optužnici, od svoga Globus holdinga kupio u rujnu 1995. godine 147.200 dionica Dione, a za samo tri mjeseca, u prosincu, ponovo ih prodao Globus holdingu za 15 milijuna DEM – više! U međuvremenu se s Dionom nije dogodilo ništa što bi takav rast cijena opravdalo. Još je drastičniji primjer kupoprodaja dionica Univerzala. Kutle ih je od svoje tvrtke kupio 28. prosinca 1995. godine za 216 tisuća DEM, a idući dan, 29. prosinca, prodao ih natrag za – 647 tisuća DEM! Vrhovni sud povjerovao je direktorima Kutlinih firmi da su te kupoprodaje obavljali i potpisivali bez bilo kakva Kutlina pritiska, samostalno odlučujući da je riječ o – dobrom poslovnom potezu! Tvrdnju da je optuženi Kutle dao nalog za otkup spornih dionica državni odvjetnik nije dokazao” piše u presudi Vrhovnog suda. Rečenica je to koja bi se mogla dodati u neslavni niz povijesnih sramota hrvatskog pravosuđa. Jer, najviši sud u državi vjeruje da direktori u privatnoj tvrtki postupaju toliko neovisno da od vlasnika, koji im je ujedno i nadređeni kao direktor, nešto kupuju – bez njegova utjecaja! Osobe koje su zaključivale ugovore s optuženikom iskazale su kao svjedoci da je ovaj poslovni potez bio bez bilo kakvih pritisaka optuženika i to kao dobar poslovni potez, stoji u presudi Vrhovnog suda. Najveći dio te presude potrošen je za kritiziranje tužitelja, kojima se prigovara puno toga, pa čak i to da u optužnici nisu naveli da stvarno tržište dionica u to doba, 1995. godine, u Hrvatskoj nije postojalo! Doduše, i Državno odvjetništvo moglo je toj optužnici dodati i kazneno djelo utaje poreza jer je bez plaćanja poreza na dobit Kutle iz svog Holdinga izvukao gotovo 16 milijuna DEM. Da je platio 25-postotni porez na dobit, država bi inkasirala gotovo 4 milijuna DEM. No, prema ocjeni pravnih stručnjaka s kojima smo se konzultirali, i ovakva optužnica dobro je postavljena i čvrsta. Ako za ovo izvlačenje novca Kutle nije osuđen, pitanje je hoće li ikad i za išta biti osuđen, kažu pravnici, koji u šali dodaju da bi u Haagu ovo izvlačenje milijuna bilo kvalificirano kao zločinački pothvat... Sud prigovara tužiteljstvu i što je optužen samo Kutle, a ne i čelni ljudi Globus holdinga, Milena Šenator, Tibor Kralj i Dražen Mandić, koji su odluke o kupoprodaji dionica potpisivali. U tužiteljstvu odgovaraju kako su to troje bili potrebni u procesu kao svjedoci, a očito je i da su samo izvršavali odluke vlasnika tvrtke. Optužbu je u tom slučaju zastupala Božena Jurković, koja inače radi kao zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Požegi. Njezina je žalba, vrlo oštro sročena, očito razljutila suce Vrhovnog suda, jer su u presudi naveli kako je ocjena da je sud bio licemjeran uvredljiva za sud, no da nema zakonske mogućnosti da se državni odvjetnik kazni.