Otvoreni sukob između Ministarstva znanosti obrazovanja i športa i ostatka akademske zajednice traje već neko vrijeme, točnije od početka javne rasprave na temu izrade triju zakona o visokom obrazovanju i znanosti. Međutim, od prije dva dana postalo je jasno da je MZOŠ unutar sudionika rasprave našao sebi dostojnog trojanskog konja u obliku Nezavisnog sindikata obrazovanja i znanosti, koji se našao u teškoj koliziji sa predstavnicima inicijative Akademske solidarnosti, okupljene da bi se spriječilo resornog ministra Radovana Fuchsa u pokušaju proguravanja zakona bez njihove suglasnosti i sudjelovanja. Naime, rektor, odnosno zagrebačko Sveučilište odbilo je sudjelovati u tzv. prosudbenim povjerenstvima, koje je osnovalo Ministarstvo, proglasivši ih zakonskim presedanom, u koje su su predstavnici samo imenovani, a ne legalno izabrani od strane svojih institucija. Također, nacrti zakona su odbačeni kao neupotrebljivi i zatraženo je da se krene u izradu novih uz puno sudjelovanje cijele akademske zajednice. Slijedom toga na sastanku održanom 2. veljače predstavnici Akademske solidarnosti zatražili su od čelnika Nezavisnog sindikata da prestanu davati Ministarstvu lažni legitimitet i odustanu od sudjelovanja u povjerenstvima. Međutim, sastanak su obilježile svađe i vrijeđanja i time se definitivno ušlo u fazu potpunog raskola strana koje bi po svojoj definiciji djelovanja trebale nastupati zajednički prema "vrhovniku"- Ministarstvu.
Akademska solidarnost optužila je sindikat da su plaćenici Ministarstva te da je čin potkupljenja postao očigledan potpisivanjem Kolektivnog ugovora između Ministarstva i sindikata prema kojem se Ministarstvo obvezalo neposredno financirati sindikalne vijećnike. Na ovakve optužbe, njihov predsjednik Vilim Ribić odregirao je priopćenjem na stranicama H-altera optužujući usput i naš portal za objavljivanje nepotpisanog priopćenja Akademske solidarnosti, iako iza građanske inicijative stoje profesori i institucije sa nazivom, imenom i prezimenom, usput ih nazivajući talibanima koji se služe totalitarnim metodama.
Apsurd leži u činjenici da su i sindikat i Inicijativa formalno na istoj strani smatrajući prijedloge zakona duboko štetnima za cjelokupnu budućnost hrvatske znanosti, "samo" se razlikuju po odabiru metodologije "hrvanja" s Ministarstvom.
U sindikatu, naime, vjeruju da je njihova dužnost sudjelovati u radu s Ministarstvom, kako bi na neki način držali stražu u obrani radnih prava zaposlenika dok u Inicijativi smatraju da sindikat ne predstavlja sve zaposlene u visokom obrazovanju i znanosti iz jednostavnog razloga što nisu svi članovi dotičnog sindikata. Predsjednik Velikog vijeća sindikata Vilim Ribić ne vidi ništa sporno u svom pokušaju predstavljanja zaštite cjelokupnog nastavnog kadra jer, kako kaže, takva obveza sindikata je upisana u zakon i ustav, a za optužbe za uske financijske interese kaže da "nemaju veze s mozgom i da ne postoje u realnosti" dok sve u Inicijativi naziva neupućenima i neodgovornima.
"Dakle, mi smo talibani, glupi i govorimo laži. Kaže nam to zreli i odrasli Vilim Ribić!", odvraća Morana Čale, profesorica sa zagrebačkog Filozofskog i članica Akademske solidarnosti. "Kolektivni ugovor koji je sklopljen između poslodavca MZOŠ-a i navodnih zastupnika zaposlenika - Nezavisnog sindikata predviđa milijunska davanja za održavanje pogona sindikata, koji nije ovlašten zastupati cijelu akademsku zajednicu, jer nismo svi članovi tog sindikata", nastavlja Čale. Zbog njega je već ranije prosvjedovao rektor zagrebačkog sveučilišta Aleksa Bjeliš.
U svom otvorenom pismu upućenom Ministarstvu, detektira ga "krajnje upitnim sa zakonskog i moralnog stajališta", jer se radi o neposrednom financranju sindikata od strane države, što je protivno Zakonu o radu. Bjeliš problematičnim vidi i činjenicu da se kolektivnim ugovorom sindikat uvodi kao subjekt odlučivanja na svim razinama (i tamo gdje nemaju svoje prestavnike, umjesto da Ministarstvo preuzme odgovornost). Iako je ton pisma birokratski i akademski uvinut, jasna je njegova poruka: Ministarstvo je izravnim finaciranjem potkupilo sindikat da djeluje u njegovom interesu, i to baš u vrijeme vrlo važne javne rasprave o izradi zakona, koji će se dugoročno reflektirati na pravac kojim će otići znanost.
"Ne znam da li se radi o dogovoru sindikata i Ministarstva i uopće ne želim implicirati dodatne kanale financiranja. Mi govorimo samo o onome što se može provjeriti i ne bavimo se insinuacijama ni aluzijama, kaže Čale, ironično dodajući: "Da se poslužim slavnim citatom, neka institucije rade svoj posao".
Radilo se o dogovoru ili ne, ostaje činjenica da predstavnici sindikata i dalje sudjeluju u radu tzv. prosudbenih povjerenstva za koje se i rektor Bjeliš i Akademska solidarnost slažu da su presedan u hrvatskoj zakonodavnoj proceduri. Članove tzv. povjerenstava k tomu je imenovao „ministar svojom odlukom, tako da oni nisu ovlašteni predstavnici svojih ustanova".
Međutim, sudjelovanja u radu povjerenstava Ribić naziva svojom obavezom zbog potrebe zaštite sindikalnog članstva. "Moramo biti dio procesa izrade zakona kako bi spriječili pretvaranje asistenata u stipendiste odnosno situaciju da doktoranti nemaju radni odnos". Tvrdi da je takvih pokušaja već ranije iz rektorskih krugova bilo i da sindikat već deset godina sprečava radni odnos na određeno vrijeme za sve nastavnike. "Moramo sudjelovati zbog naših članova i moramo znati što se zbiva", usput krsteći zahtjeve inicijative "nerazumnima".
Staje na stranu Ministarstva i odbacuje dosad već često iznošene tvrdnje da je rad povjerenstava potpuno netrasparentan, u tolikoj mjeri da se ni ne vode zapisnici rasprava. "Zašto bi taj proces bio svako malo transparentan", pita se Ribić. "Ja sam upravo dobio izvještaj svog predstavnika, što je tu netransparentno?", čudi se i tvrdi da postoje izvješća koja kolaju po institucijama uključenim u raspravu.
S druge strane, Morana Čale tvrdi da jedine informacije koje ima akademska zajednica je da pouzdanih informacija nema. "Zbog netransparentnosti procesa ne znamo što se radi u tim povjerenstvima, niti da li se išta radi", kaže Čale. Njihov rad ionako smatra potpuno nevažnim jer su nacrti zakona već ranije odbačeni kao neupotrebljivi od strane nekoliko institucija, poput Vijeća Filozofskog fakulteta.
Akademska solidarnost je najavila da će, ukoliko ih Ministarstvo nastavi ignorirati, uteći radikalnim rješenjima i proglasiti štrajk
Da mogućnost za približavanje u stavovima nije na vidiku govori i činjenica o još jednoj razini sukoba. Naime, Akademska solidarnost je najavila da će, ukoliko ih Ministarstvo nastavi ignorirati, uteći radikalnim rješenjima i proglasiti štrajk. Takvo rješenje uzrujalo je sindikat u kojem tvrde da se radi o protupravnom činu, a kulminiralo je upozorenjima sindikata, na već spomenutom sastanku, da bi to moglo značiti uručivanje otkaza za profesore, koji budu sudjelovali u njemu. Ribić pak tvrdi da nitko profesorima nije prijetio otkazima i da se radi o čistoj laži. "Samo sam ih upozorio da štrajk nije legalan bez odobrenja sindikata. Ne mogu im reći da neće imati nikakve posljedice zbog štrajka jer moram biti odgovoran prema njihovoj pravnoj poziciji. U suprotnom bi me imali pravo razderati".
Braneći svoju moralnu poziciju Ribić u priopćenju od prije dva dana naglašava da je njegova ostavka uvijek na raspolaganju te da isto tako može uvijek tražiti ostavke od članova Inicijative zbog "netolerantnosti, širenja mržnje i neshvatljive nesposobnosti koja da od istomišljenika stvara protivnike". Međutim, time je promašio "ceo fudbal" jer nije jasno kako se to daje ostavka na neformalno članstvo unutar jedne građanske inicijative.
Sve u svemu, ovakva vrsta sukoba najviše odgovara upravo Ministarstvu, odnosno ministru Fuchsu, koji za to vrijeme može mirno nastaviti sa cijelim procesom izrade spornih zakona sa predstavnicima koje je sam izabrao i nad kojima ostatak akademske zajednice nema nikakvog utjecaja. Za to vrijeme, igre bez granica, kojima su sindikati poslovično skloni, se nastavljaju, a malo bolji poznavatelji situacije tvrde da puno veći problem trenutno za Nezavisni sindikat prestavlja strah od osipanja članstva uslijed nezadovoljstva njihovim radom, a ne zakoni kojima bi se legalizirala komercijalizacija znanosti i visokog školstva prema kojoj, uz male predahe, sigurno korača resorno ministarstvo. Fuchs za to vrijeme očito pušta da se sukobljene strane istroše bez njegove, barem očigledne intervencije.
