Postindustrijsko je doba nanovo otkrilo fascinaciju ruševinama: od fenomena kao što je shabby chic do ruin porn-a, znakovi propadanja primjetni na repetitivnoj standardiziranoj proizvodnji okidač su komodifikacije.
S druge strane, proces deindustrijalizacije ispraznio je velika gradska područja i može se smatrati najvećim proizvođačem ruševina ikad. Predavanje će se kritički osvrnuti na arhitektonske manifestacije suvremene žudnje za ruševinama.
Što nam ruševine govore o mogućnostima novog razmatranja arhitekture i urbanoga planiranja? Postoji li određena emancipacijska srž u fascinaciji ruševinama i propadanjem koju bi trebalo spasiti?

