Medvjeđa usluga + VIDEO!

Unatrag par godina lički poduzetnik Željko Orešković poznatiji kao Macola, u svoj je restoran u Korenici postavio preparirane medvjede kao turističku atrakciju. Potez se pokazao punim pogotkom jer su turisti na piš/puš/hrana pauzi, oduševljeno hrlili  sa fotoaparatom u ruci vidjeti malog i velikog medu koji su postali zaštitni znak Macole.

Kao pravi poduzetnik sa razvojnom marketinškom vizijom unapređenja svog poslovanja, Orešković nije stao na prepariranim životinjama pa je prije dvije godine iza restorana, koji se nalazi na staroj cesti Split-Zagreb, ogradio zemljište i u njega smjestio dva živa primjerka ove u Hrvatskoj zaštićene vrste. Prošle godine „nabavio" je još jednog, ali su tog nesretnika ubila dvojica njegovih kolega kojima je doveden da im pravi društvo. Preostala dva Macolina medvjeda tako danas žive uz prašnjavu cestu bez ikakvog zaklona od sunca, dok se iznad njihovog „kaveza" pružaju planine i šume prirodnog staništa iz kojeg su otrgnuti. Bez  stalnog stručnog nadzora  i uz posjete državnog inspektora Antona Serdara koji ne vidi ništa spornog u ovom slučaju, medvjedi kruže u svojih stotinjak ograđenih metara i dočekuju turiste koji se ili s njima slikaju ili u nevjerici okreću oči. Ovisno o senzibilitetu koji imaju ili nemaju prema životinjama.

Ministarstvu do 31. prosinca 2009. godine.  Ukoliko se neiskorištena markica ne vrati, u sljedećoj godini neće mu biti odobren odstrjel", stoji u Akcijskom planu za 2009. godinu.

Za to je potrebno imati odobrenje Uprave za lovstvo Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Lovac koji je Macoli donio medvjede nije imao tu dozvolu pa je zaradio kaznenu prijavu. Sam Orešković kaže da to nije istina te da se radi o „seljačkim naklapanjima".

Đuro Huber: Držanje medvjeda u kavezu iza restorana ostatak je običaja koje je civilizirani svijet iskorijenio

Kako je već spomenuto, prošle godine Orešković je odlučio „spasiti" još jednog medvjeda pa ga je doveo u ograđeno zemljište sa ostala dva, no oni su malenog novajliju ubili. I ovaj put je nesretni medvjed „spašen" bez potrebne dokumentacije. Neuk po pitanju zaštite i skrbi medvjeda, Orešković se nije ni udostojao posavjetovati s nekim stručnjakom koji bi mu objasnio da u toj medvjeđoj tragediji zapravo i nema ničeg čudnog jer je takvo ponašanje druga dva medvjeda uobičajeno. „Bio je to nesretan slučaj", lakonski je odgovorio Orešković kad smo ga upitali zbog čega je to učinio. Iako priznaje da je riječ o pogrešci izazvanoj ljudskim neznanjem, državni inspektor Anton Serdar kaže da Orešković neće snositi nikakve sankcije. „Gospodin Orešković je imao dobre namjere. Mi smo sada u dogovoru sa Veterinarskim fakultetom i medvjede ćemo kastrirati", objašnjava Serdar. Nešto više brige pokazuju borci za prava životinja koji su zgroženi ovakvim postupanjima. „Zatočeni medvjedi i druge životinje pokraj gostionica sramotna su slika Hrvatske u kojoj očito ne funkcioniraju inspekcije niti se pravilno provode zakoni. Zgražanje domaćih i stranih turista te prijave savjesnih građana očito nisu dovoljni da veterinarska inspekcija i inspekcija zaštite prirode prekinu kršenje zakona, iskorištavanje životinja i njihovo zatočavanje zbog stjecanja profita i ljudske zabave", oštar je Luka Oman iz udruge Prijatelji životinja.

Iako je nelegalno došao do dvojice medvjeda, a jedan je njegovim neznanjem uginuo, medvjedi su još uvijek u Macolinom dvorištu. I dalje bauljaju u stotinjak metara ograđenog prostora i možda čeznutljivo promatraju divljinu koja se iza njih prostire.  No, ona je sad za njih ionako „zabranjeni raj" jer „medvjede koji su umjetno othranjeni ili su neko vrijeme držani u zatočeništvu ne može se pustiti u prirodu", objašnjava Đuro Huber, stručnjak za medvjede sa Veterinarskog fakulteta u Zagrebu i dodaje: „Nastavili bi tražiti hranu uz ljude, pravili bi štete, a nastale  bi i opasne situacije".  Stoga je Orešković pokrenuo postupak za dobivanje dozvole.

„Posebno je sramotno i zabrinjavajuće da će Uprava za veterinarstvo legalizirati Macolino postupanje, jer time daje poruku da ljudi kršeći zakone, umjesto sankcioniranja, dobivaju legalizaciju prekršajnog i kaznenog djela. Ovakvi slučajevi trebaju biti sankcionirani, a životinje preseljene u rezervate ili utočišta", drži Oman. S njim se donekle slaže i profesor Huber. „Držanje medvjeda u kavezu iza restorana ostatak je običaja koje je civilizirani svijet iskorijenio", kaže Huber.

A ni Hrvatska ne zaostaje. U Hrvatskoj postoji Utočište za medvjeđu siročad u Kuterevu, koje je izgrađeno za cjeloživotno zbrinjavanje medvjedića koji su ostali bez majke, te su umjetno othranjeni. Trenutno niti to utočište još uvijek nema sve potrebne dozvole. Sada je šest medvjeda smješteno ondje u prirodnom okružju, a o njima skrbe volonteri u suradnji sa stručnim osobljem. Takav tip utočišta stručnjaci smatraju primjerenim i humanim, posebice kad se uzme u obzir karakter njihova djelovanja i skrb koju medvjedi dobivaju. Na pitanje razmišlja li o preseljenju medvjeda u Kuterevo, Orešković odgovara: „Što bi ih ja selio? Nisu to moji medvjedi".

Ni Orešković ni Kuterevo još nisu dobili dozvole. I iako je evidentno da se ne radi o istim slučajevima, problem s dobivanjem proceduralne je prirode.

U Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja  kažu da Orešković nema potrebnu dozvolu te da u slučaju da netko poželi zatvoriti medvjeda na svom zemljištu treba tražiti dozvolu Ministarstva kulture pri kojem se nalazi nadležno tijelo za zaštitu prirode. No, u Ministarstvu kulture kažu da medvjedi nisu u njihovoj nadležnosti pošto nemaju status strogo zaštićene životinje te da je na Upravi za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede da se o tome očituje.

Položaj smeđeg medvjeda u Hrvatskoj je na određeni način izdvojen slučaj, jer laički rečeno, medvjeda u Hrvatskoj ima „dovoljno", tj. oko tisuću, pa je dopušteno njihovo ubijanje. To znači da brigu o njima vode i Ministarstvo kulture, u čijoj je nadležnosti zaštita prirode, i Ministarstvo poljoprivrede, u čijoj je nadležnosti lov na medvjeda. A kako utočište medjveda kao takvo nije striktno određeno u zakonskim dokumentima, medvjedima se loptaju nadležna ministarstva.

Naime, zakonski okvir postupanja s medvjedima određen je Planom gospodarenja smeđim medvjedom temeljem kojeg se svake godine izrađuje Akcijski plan koji služi kao provedbeni dokument.

Plan gospodarenja kao stručni dokument temelji se na nekoliko međunarodnih konvencija i nizu hrvatskih zakona. Jedan od temeljnih međunarodnih dokumenata je Bernska konvencija (Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa) koju je Republika Hrvatska potpisala 2000. godine, ali uz rezervu. Europska inicijativa za velike zvijeri (LCIE) na temelju odredbi Bernske konvencije donijela je Akcijski plan zaštite smeđeg medvjeda (Ursus arctos) u Europi, u kojem su navedene i preporuke za akcijski plan zaštite medvjeda u Hrvatskoj. Medvjed u Hrvatskoj ima status vrste koja se može iskorištavati, ali to mora biti zakonski regulirano.

Odvjetnik Ladislav Radoslović, član udruge Animalia, smatra da je slučaj zatočenih medvjeda u Korenici  potpuno nelegalan. „Mislim da bi trebalo dobiti odzvolu oba ministarstva, ali prvenstveno Ministarstva kulture, jer je Hrvatska potpisala Bernsku konvenciju, mada uz rezervu koja omogućuje trofejni lov. Na tom ministarstvu je da štiti medvjede, a na Ministarstvu poljoprivrede je da gospodari njima".

No kako u navedenim dokumentima i zakonima na kojima se oni temelje ne postoje propisi predviđeni za slučajeve „udomljavanja" medvjeda, nadležne institucije ne mogu se dogovoriti kako da postupe pa biraju najlakši način - prebacivanje odgovornosti s jedne na drugu. I dok se oni loptaju sa medvjeđim sudbinama, šest medvjeda u Kuterevu primaju adekvatnu i primjerenu skrb, a dva Oreškovićeva služe kao turistička atrakcija i za uzvrat dobivaju hranu i skrb dovoljnu tek da ostanu na životu.

^{Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.}