Svjetlana Lugar najpoznatija je kao osoba koja je 2005. godine pokrenula kampanju da se u Parku Travno ne gradi ništa, pa ni crkva. Bitku je u konačnici izgubila, ali je njena borba pokrenula val građanskih otpora tranzicijskim devastacijama Zagreba. U međuvremenu je inicirala i pokrenula pilot projekt sortiranja otpada za najveću zgradu u Hrvatskoj - zagrebačku Mamuticu. Uzme li se u obzir činjenica da Grad Zagreb do danas nema strategiju zbrinjavanja otpada, da u gradu tek 2 posto otpada iz kućanstava bude sortirano, njen je uspjeh tim veći.
Građanska inicijativa koju ste pokrenula pod sloganom "Crkva da - u parku ne" jasno se odredila protiv devastacije parka i u prilog izgradnje crkve, ali na drugoj lokaciji u naselju. Park je ipak nepovratno devastiran, nova je crkva dobila i ograđeni prostor te je čitav ambijent posljedično degradiran. Kako danas s odmakom gledate na na sve to?
Željeli smo sačuvati stečevinu, a to je projektirani park. Sad imamo crkvu u parku i to je gotova stvar. Ništa se nije promijenilo u odnosu prema javnom prostoru. Imamo iza sebe Varšavsku i tko zna što još.
Aktualni pilot projekt sortiranja otpada za Mamuticu najveći je projekt takvog tipa u Zagrebu i osobno ste ga incirala?
U projekt smo krenuli s Čistoćom koja je krenula s razvrstavanjem pojedinih komponenata otpada u nekim dijelovima grada. Mene zelenu koja u vlastitom stanu njušim vjetrove s Jakuševca, već duže vrijeme zanima gospodarenje otpadom. Čak sam iz znatiželje bila gošća Komunalnog poduzeća Ponikve na Krku koji su bitno napredniji od Zagreba. Kontaktirala sam Čistoću, došla naoružana podacima i s ponudom da Udruga Travno moj kvart ima aktivno članstvo koje može preuzeti na sebe dio zadaće. Postali smo partneri, zajedno sa stanarima kompleksa. Projekt je još u početnoj fazi, sve se prati, mjeri i važe. Podaci će ući u studiju koja će definirati poteškoće i uspjeh projekta Mamutica za čist okoliš, koja će biti polazište za druge projekte koje planiramo. Rezultati su već vidljivi. Mišljenja sam dajte nam uvjete i rezultati su tu.
Cijeli Zagreb je već trebao biti u tome i na nacionalnoj razini to treba imati prioritet. Ostvarili smo suradnju i s lokalnom školom i tri vrtića koji će od jeseni imati u svom redovnom programu o okolišu razvrstavanje otpada. Zamislite koliko bio otpada proizvode njihove kuhinje, koliko plastičnih čaša od jogurta dnevno, konzerve od voća i povrća, itd. To su generacije koje uče čuvati vlastiti okoliš, svoj grad, a dalekosežna korist je i to što će oni educirati roditelje i svoju sredinu. Prije tridesetak godina kada sam doselila u Travno, pojedinci su kompletne vrećice s otpadom bacali kroz prozor. Takvog ponašanja više nema, odnos prema vlastitom okolišu evoluira.
Zašto ne bi svaki grad u Hrvatskoj imao bogato komunalno poduzeće koje će otvarati radna mjesta i ujedno smanjiti režijske troškove svojim građanima?No i već sada kasnimo onoliko koliko je Jakuševec visok i onoliko koliko imamo divljih deponija širom Lijepe naše. Priliku da se iz otpada digne novac i podigne kvaliteta života, svakim danom gubimo. Gubimo priliku da gradska komunalna poduzeća budu nositelji te privredne grane. Preteći će ih koncesionari koji će u konačnici sve dobro i debelo naplatiti.
Naplata odvoza otpada u Zagrebu i Hrvatskoj nije pravedna niti po uzoru na razvijenije zemlje. Zašto? Kakav bi model valjalo uvesti?
Po količini. Sad imamo po kvadraturi stana što je neprihvatljivo. Kod svih naplaćivanja usluga treba prestati ubirati novce sistemom solidarnosti. Treba inzistirati da se naplati učinjena usluga.
Kako komentirate činjenicu da građani Zagreba, kao posljedicu loših politika upravljanja gradom, plaćaju najskuplje komunalije ne samo u zemlji već i u regiji?
Upravo zbog sistema solidarnog plaćanja. Imamo dva momenta da oni koji plaćaju plaćaju i dug neplatiša, a drugi je da se od ubranog novca naplati loš rad i nerad onih koji nam određuju uplatnice i još su nedodirljivi.
Sada ste nezavisna zelena vijećnica u zagrebačkoj Gradskoj četvrti Novi Zagreb - istok. Kakvo je iskustvo rada u Vijeću četvrti?
Kao fizičke osobe nemate šanse bilo što postići u gradskim upravnim tijelima, a kao udruga dobijete pismenu odbijenicu i zato smo ušli u politiku. Od zadnjih lokalnih izbora imamo tri člana udruge koji su vijećnici. Dvije vijećnice u gradskoj četvrti Novi Zagreb - istok i jednog vijećnika u Mjesnom odboru Travno. Sad je problem što smo u manjini. Politički, mi smo na braniku zelenih principa. Prioritet su nam javni prostori. Npr. nedostatak klupa je najveći problem što se u parku ljudi ne zaustavljaju. Trudim se, nažalost neuspješno, da se park uredi i dopuni, da se sredi plato i trg ispred osnovne škole, jer ono što grad stvori, ponudi, provocira građane na upotrebu. Javni prostori u naselju nikad nisu dovršeni, a urbana je oprema s vremenom dotrajala. Desetljećima se nije ulagalo ni u održavanje, a kamoli u nadopunu i obnovu.
travno.jpg
Analizirala sam ulaganja u Travno kroz male komunalne akcije u posljednjih šest godina. Suma je sramotno niska u odnosu na druga naselja i to iz jednostavnog razloga što Travno nema politički jake vijećnike.
Ne mirim s centralističkim upravljanjem gradom. Prigovaram i za političku odluku gradonačelnika da se u svakom naselju grade tri-četiri boćališta. To osim što je neetički, ujedno je i diskriminirajuće, spolno i dobno. Tri boćališta u Travnom i tri u Dugavama plaćena su ukupno 830.000 kuna. Koliko je to npr. klupa i sadržaja za školsku djecu? To je možda lokalna politika, ali je problem indikativan.
U našem su mandatu izglasane dvije dobre odluke koje, međutim, još miruju. Park za pse na prostoru Parka Utrina između gimnazije i bazena, i uređenje velike zelene površine sa zapadne strane Mamutice koju popularno nazivamo "vrtovi" a pretvorit će se u javni park. Oba navedena parka dijelovi su novozagrebačke Plave potkove za koju mnogi nisu ni svjesni da postoji.
