Između prošle, devete skupštinske sjednice i desete sjednice koja je zakazana za 30. ožujka ove godine, održana je 18. ožujka tematska sjednica Skupštine s jednom točkom dnevnog reda - sustav prostornog planiranja u Gradu Zagrebu. Čitaoce vjerojatno ne čudi što se ovoj temi može i mora posvetiti cjelodnevna sjednica Skupštine, kad se zna da je bio na dnevnom redu Hoto projekt na Cvjetnom trgu i prenamjene zelenih površina u građevinska zemljišta prilikom svakogodišnje izmjene i dopune GUP-a.
Na ulazu u Starogradsku vijećnicu zastupnike su dočekali aktivisti Prava na grad i Zelene akcije. Organizirali su konferenciju za medije i podijelili novinarima, ali i zastupnicima, rezultate ispitivanja javnog mnijenja koje je početkom ožujka provela agencija Gfk u suradnji s fondacijom Heinrich Boll Stiftung. Rezultati pokazuju da 86 posto građana uglavnom ili u potpunosti podržava aktivnosti tih udruga, samo 26 posto smatra da je projekt Cvjetni od javnog interesa, a 76 posto ih uglavnom ili uopće ne podržava ustupanje javnog prostora pješačke zone u Varšavskoj ulici za potrebe privatnog projekta Cvjetni te ih se 83 posto zalaže za proširenje pješačkih zona u centru grada, a samo 17 želi ovdje izgradnju novih podzemnih garaža.
Osim ovih važnih pokazatelja zastupnicima je podijeljen i dopis Društva arhitekata grada Zagreba u kojima se daju smjernice za planiranje i upravljanje obnovom Donjeg grada, koje su proizašle iz triju tribina na kojima se razgovaralo o zagrebačkom urbanizmu, prometu u Donjem gradu i javnim garažama. Iz većeg popisa vrlo kvalitetnih preporuka izdvojit ću one bitne.
Zaključke Skupštine koji se odnose na Donji grad možemo smatrati kratkoročnim "vatrogasnim" mjerama, tim više što se zaključcima traži izrada cjelovitog urbanističko-konzervatorskog plana za cijelo područje Donjeg grada, kao i osnivanje agencija koja bi bila zadužena za stručnu i organizacijsku provedbu tog plana
Za Donji grad mora se integralnim i multidisciplinarnim pristupom izraditi cjeloviti urbanističko-konzervatorski plan koji će biti podlogom njegove zaštite, urbane obnove i rekonstrukcije. Posebno je značajna smjernica da se barem dvije trećine prometa u Donjem gradu treba odvijati javnim prijevozom, a automobilski promet reducirati te javne garaže graditi na obodu najužeg povijesnog središta. Napokon, DAZ se zalaže za participaciju građana u svim fazama izrade plana te za javne (umjesto anketnih i privatnih) urbanističke i arhitektonske natječaje.
Također, istog je dana izašao novi broj Zareza, u kojem stotinjak sveučilišnih profesora, javnih ličnosti i intelektualaca potpisuje zaključke sa tribine koja je održana 5. ožujka ove godine na Filozofskom fakultetu, a na kojem se raspravljalo na temu Bunt s razlogom: anatomija razvojna krize.
Ključne rečenice ovog javnog istupa su slijedeće: "Naš je prijedlog potaknut spoznajom da krizno stanje u kojem privatni interes može u potpunosti blokirati demokratske procese i javnu odgovornost političkih vlasti sve više dolazi do izražaja u glavnom gradu naše zemlje. Stoga smatramo nužnim upozoriti da odsutnost strateškog i integralnog planiranja, degradacija povijesnih vrijednosti, naglašena segregacija javnih prostora te zanemarivanje ekološke ravnoteže glavnog grada predstavljaju znakove duboke društvene krize na koju Sveučlilište mora reagirati."
Tematska sjednica započela je opširnim uvodnim izlaganjima gradskih dužnosnika (Ured za strategijsko planiranje razvoja, Ured za graditeljstvo i Zavod za prostorno uređenje). Nakon toga se razvila debata u kojoj su sudjelovali brojni zastupnici.. Između ostalih zastupnika i sama sam imala opširnije izlaganje grupirano oko dviju tema: Donji grad - projekt Cvjetni i GUP.
Govoreći o projektu Cvjetni pokušala sam iznijeti činjenica i podatke koji nisu očigledni i općepoznati unatoč materijalima (težine pet kilograma) koje su zastupnicima priredile gradske službe za ovu sjednicu. Govorila sam o pogodovanju koje je uživao Hoto u odnosu na druge zainteresirane strane već kod kupnje nekretnina. Zatim o tome kako je posve nakaradno i nevjerovatno da investitor sam 2006. godine nudi svoj program za projekt kojim dvostruko povećava izgrađenost bloka (s postojećih 55 tisuća na ukupno 110 tisuća metara kvadratnih zgrada) i predviđa garažu sa 700 mjesta, a gradonačelnik to naziva "uređenjem" ili "sanacijom štakornjaka".
Sve to nakon tri godine može se i realizirati, smanjeno samo toliko koliko se smanjio obuhvat projekta, jer investitor nije mogao kupiti Stomatološki fakultet. Da je to moguće pobrinuli su se gradske i državne vlasti koje su tolerirale ili potpomagale investitora. Umjesto izvedbenog javnog natječaja dozvoljeno je da privatni anketni natječaj ide u realizaciju, da gradski dužnosnici i javne ličnosti koje se odužuju za gradonačelnikove usluge i predstavnici sveučilišne zajednice plaćeni od investitora sjede u ocjenjivačkom sudu i javno zastupaju projekt.
Naravno, da bi se investitorov program mogao realizirati mijenjali su se višekratno gradski propisi, a stručne prijedloge nisu izradili urbanisti, koji su odbili dati svoj potpis na te izmjene GUP-a. Na jednom slajdu prikazala sam presjek novogradnje s tunelom ispod Varšavske 6 kroz koji bi se na rudarski način odvozom zemlje kroz rampu u Varšavskoj trebalo iskopati još pet podzemnih etaža za garažu od 400 mjesta, apelirajući da se to pod svaku cijenu spriječi.
Napokon, javni interes (koji je preduvjet za rušenje povijesnih zgrada i kopanje rampe u pješačkoj zoni) umjesto javne rasprave i Skupštine utvrdilo je Gradsko poglavarstvo, prepisujući ga iz dopisa kojim sam Hoto nudi u svom projektu sadržaje, od kojih niti jedan nije od javnog interesa. Mnogi od prisutnih rekli su mi da im je tek sada u jasno zbog čega je taj projekt potpuno neprihvatljiv.
U drugom dijelu svog izlaganja o GUP-u pokazala sam neke primjere prenamjene zelenih površina u građevinsko zemljište. Samo u deset prikazanih slučajeva dobiveno je 600 hektara novih gradilišta, na koje se može smjestiti šezdeset tisuća stanovnika (jedan cijeli Karlovac), ali izvan procesa integralnog planiranja koji bi istovremeno regulirao potrebnu prometnu i drugu infrastukturu. Ovim sam dijelom izlaganje htjela pomoći zastupnicima da osvijeste svoju odgovornost kad predlažu i izglasavaju, čak i amandmanima, prenamjene zelenih površina u građevinsko zemljište. Također sam predložila da se dva dragocjena terena ponovno vrate u zelene površine, jer se radi o gradskom zemljištu pa ne treba obeštećivati privatne vlasnike, a to su livade između Ravnica i Dubrave i Krešićeve livade u zaštićenoj Park šumi Tuškanac.
Odbor za prostorno uređenje priredio je Zaključke o unapređenju sustava prostornog planiranja u Gradu Zagrebu, među kojima ocjenjujem najbitnijim one kojima se predlaže nositelju izrada i izmjene GUP-a koje su u tijeku promjenu onih odredbi koje su bile utvrđene pod političkim pritiskom zbog potrebe projekta Cvjetni (vraćanje zone zabrane izgradnje javnih garaža u najužem središtu, zabrana denivelacije javno-prometnih površina, smanjenje koeficijenta izgrađenost u blokovima sa 4,5 nas 3,0).
Nažalost, dobri zaključci koje je predložio Odbor za prostorno uređenje bili su predmetom četverosatnog "dotjerivanja" u posebnoj radnoj skupini koja je formirana na zahtjev HNS-a. Njihov klub zastupnika podnio je zaključke koji su, ustvari, nijansirali one koje je predložio Odbor
Također, zaključci traže da se onemogući izgradnja rezidencijalnih objekata u zaštitnom zelenilu na podsljemenskom području, te da se prenamjene dvije građevinske zone ponovno u zelenilo (Tuškanac i Ravnice), jednako kao što treba ukinuti mogućnost izgradnje podzemnih garaža u javnim parkovima te na Trgu Maršala Tita.
Sve ove zaključke koji se odnose na Donji grad možemo smatrati kratkoročnim "vatrogasnim" mjerama kojima treba onemogućiti daljnju devastaciju Donjeg grada, tim više što se zaključcima trži izrada cjelovitog urbanističko-konzervatorskog plana za cijelo područje Donjeg grada, kao i osnivanje agencija koja bi bila zadužena za stručnu i organizacijsku provedbu tog plana. Između većeg broja drugih predloženih mjera vrlo je važna ona kojom se predviđa osnivanje Stručnog savjeta za prostorno uređenje pri skupštini i obvezuje se na najšire učešće javnosti u svim fazama izrade prostornih planova, od vizije i ciljeva do konačnog prijedloga plana (realna participacija).
Gospođa Čičin Šain svojedobno je isposlovala prenamjenu u građevinsko zemljište prisavskog krajolika koji se proteže od Bile do nove bolnice u Blatu, između ulaznog autoputa i Save. Čitali smo u novinama da će se tamo "ugurati" 35 nebodera, nakon što je južno od tog prostora sagrađeno nehumano gusto i visoko naselje Lanište
Ovu su sjednicu mnogi nazvali prekretnicom ili iskorakom u bolju budućnost. Za mene je ona značajna i po isprici koju je izrekla SDP-ova zastupnica Mirela Holy. Iako sam pročitala dosta negativnih komentara i reakcija na njen istup, uvijek ću se s poštovanjem i zahvalnošću sjećati njenih riječi. I dalje vjerujem da svatko ima šansu ispraviti svoje greške. Da se taj isti ispriča samo je znak uglađenosti i dobrih namjera. No, te manire su na našim prostorima potpuno neuobičajene, naročito među političarima. Za mene je bilo veliko razočaranje kad sam vidjela zastupnicu Daniru Bilić, koja uvijek vrlo inteligentno i razložno raspravlja na Skupštini, kako prisustvuje konferenciji za tisak, koju je sazvao predsjednik gradske organizacije HDZ-a (ujedno i ministar vanjskih poslova!) da bi se "obračunao s SDP-ovim licemjerjem". Možda je za "rasne političare" to logično ponašanja, ali za mene je samo još jedan neugodan slučaj koji me upozorava da nikada ne bih mogla biti discipliniranom članicom neke stranke.
Sjednica koja je počela u deset sati završila je navečer donošenjem Zaključaka o unapređenju sustava prostornog planiranja u Gradu Zagrebu. Nažalost, dobri zaključci koje je predložio Odbor za prostorno uređenje bili su predmetom četverosatnog "dotjerivanja" u posebnoj radnoj skupini koja je formirana na zahtjev HNS-a. Njihov klub zastupnika podnio je zaključke koji su, ustvari, nijansirali one koje je predložio Odbor. No, radikalno su se razlikovali samo u jednoj, nama najvažnijoj točki, kojom Skupština predlaže konkretne izmjene GUP-a. Zbog čega je to tako važno HNS-u? Da li zbog zabrane gradnje javnih garaža u najužem centru, pa i kod HNK-a? Vjerojatno, jer inače zastupnik Radimir Čačić ne bi proveo pola dana na Skupštini kontrolirajući zbivanja.
To me neminovno podsjetilo na činjenicu da je ista gospođa Čičin Šain svojedobno isposlovala prenamjenu u građevinsko zemljište prisavskog krajolika koja se proteže od Bile do nove bolnice u Blatu, između ulaznog autoputa i Save. Čitali smo u novinama da će se tamo "ugurati" 35 nebodera, nakon što je južno od tog prostora sagrađeno nehumano gusto i visoko naselje Lanište.
Zašto je inače vrlo korektan predsjednik Skupštine gospodin Boris Šprem dozvolio nas građevinski lobi HNS-a tako maltretira? Da li zbog toga što je želio da zaključci budu izglasani jednoglasno u sveopćem konsenzusu ili u ime budućih koalicija na nacionalnoj razini?
U bilo kojem od ova dva slučaja bila bih mirnija da HNS-ova opcija nema preveliki utjecaj na razvoj grada, naročito kad se sjetimo svih projekata tangenti, tunela, vijadukata, gradskih autoputeva i prometnih prstenova koje zasada čame po gradskim uredima. Grad Zagreb je zaslužio bolju razvojnu strategiju.