Likovni kritičari pozivaju na dijalog

Problem prijedloga arhitektonskog projekta u bloku Varšavska-Gundulićeva-Ilica-Trg Petra Preradovića je višeslojan i rezultat je nepostojećeg konsenzusa stručnjaka i nadležnih službi, koje nisu odredile okvir djelovanja (pješačke zone, oboda gradskog središta, lokacija za javne garaže i prometnih situacija) niti sadržaje, i to ne samo u ovom spomenutom slučaju, već na području čitave donjogradske zaštićene jezgre. Neodređenost stava javne politike, koji je vidljiv osobito na planu procedure, zatim nedostatak - bolje rečeno nekonzistentnost - arhitektonske i urbane politike doprinjeli su problemima koji se mogu razmatrati na sljedećim razinama: pitanje procedura u odlučivanju u gradu, odnos zainteresiranih aktera u procesu razvoja grada, odnos prema baštini. Na svima njima evidentni su problemi koji zadiru u razne dimenzije zajedničkog življenja, a napose u dimenziju kulture življenja u Zagrebu. Stoga Hrvatska sekcija međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA smatra da treba ukazati na nekoliko aspekata cijelog slučaja koji je proteklih tjedana itekako pokrenuo javnost u Zagrebu. 1. Pitanje poštivanja procedura u odlučivanju u gradu važno je jer se tiče svakoga tko participira u urbanoj okolini. Upravna vlast u ovome je slučaju (čini se - ne i prvi puta) pokazala kako nije sklona poštivati procedure. Upravo zbog netransparentnosti procesa odlučivanja množe se problemi u mnogim povijesnim prostorima Zagreba, o čemu se možemo lako osvjedočiti pogledom na aktualno stanje Trnja, Trešnjevke, poteza Radnička-Vukovarska ili pak novih naselja uzduž Ljubljanske avenije. Neutvrđene i nejasne procedure generiraju loš prostor prenaglašenog i neadekvatnog dodira novog i starog. 2. Aktualnu fazu tranzicijske modernizacije na temelju odnosa zainteresiranih aktera u procesu razvoja grada doživljavamo kao krizu proizašlu iz nedostatka dijaloga, kako u vertikalnom smislu - između Uprave i poreznih obveznika, tako i u horizontalnom smislu - između onih profesija koje mogu i moraju arbitrirati o kvaliteti stvaranja prostora u gradu. Mislimo da je dijalog u svim smjerovima nužan i neizostavan čimbenik za potpuno razumijevanje problema. Zato pozivamo na smislenu javnu raspravu o problemima prostora u Zagrebu kojima treba prići skrupulozno i s osjećajem za kontekst, jer problem izgradnje na Cvjetnom trgu ni izdaleka nije jedini. 3. Odnos prema baštini ključna je teorijska i praktična pretpostavka svakog dijaloga. Držimo da je problem u slučaju Cvjetni prolaz nastao upravo uslijed nerazumijevanja što je baština kao i zbog nepostojećeg konsenzusa nadležnih struka oko pitanja koju razinu aktualnog naslijeđa treba faksimilski štititi, a koju pak i na koji način nadograđivati ili mijenjati novoizgrađenim strukturama. Interpolacija je odraz kvalitete i senzibiliteta vremena u kojem nastaje. Pozivamo stoga na teorijsko i praktično preispitivanje propisa o zaštiti baštine kao i na preispitivanje smisla i sadržaja Generalnog urbanističkog plana kao fenomena. Pritom smatramo kako je potrebno raditi na arhitektonsko-urbanističkoj studiji razvoja i mogućnosti uređenja većeg broja donjogradskih blokova kao primjera urbane slojevitosti i kulture izgradnje grada, a koji su potencijalni prostori visoke vrijednosti što vape za vitalizacijom i stvaranjem novih ambijentalnih cjelina Donjega grada. Ključna su pitanja što i kako štititi te što i kako planirati? Zaključno – držimo da Gradski ured za strategijsko planiranje nužno u svoj rad treba uključiti predstavnike nekoliko meritornih struka – povjesničare umjetnosti, konzervatore, likovne kritičare, sociologe, kulturologe, arhitekte i urbaniste – koji bi u formi interdisciplinarnog savjeta vodili nužno potreban dijalog o vitalnim problemima prostora i njegovog korištenja te pridonijeli primjerenom modelu razvoja Zagreba