Kulturizam, što je to?!

Odrastajući na otoku na kome sam u konačnici, odlučila i ostati, od malih se nogu susrećem s različitim kulturama i mentalitetima, naravno kroz turizam, a u obličju turista koji dolaze s raznih strana svijeta, od kojih su neki spavali i u mojem krevetu (sjećate se, naravno, vi malo stariji, kovanice: Prepustimo gostu i svoj krevet! iz doba kada se na Jadranu doslovno tražio krevet više, kada su telefonske linije bile loše i lošije, pa se je komuniciralo putem radio-stanica s graničnim prijelazima i ostalim otocima, kako bi se javilo kamo da se više niti ne upućuje beskrajne kolone zapadnih Nijemaca, Nizozemaca, Austrijanaca i Talijana koji su doslovno opsjedali ove moje krajeve. Ti su nam ljudi govorili, što ja nikada neću zaboraviti, kako boravak u našim kućama koriste jer ih zanima kako mi živimo, kako provodimo dane i jer im se sviđa što smo uvijek nasmiješeni i raspoloženi određeno vrijeme posvetiti njima... Vjerujte mi, tako je i bilo i bilo je iskreno. Nismo više takvi - i ne pokušavajte mi proturiječiti. Nije to više ni blizu onog iskrenog osmijeha i toplog dočeka dobrodošlice! Nismo više oni ljudi. Definitivno. Promatrajući dakle, te ljude i nas nekada, dok sam bila dijete, kasnije radeći kao školarka sezonski u turističkim uredima te ove ljude, ali i nas sada kao iznajmljivač, čime sam se prisiljena baviti i danas radi puke egzistencije, stvorila sam neke svoje zaključke, iza kojih čvrsto stojim – ma kako oni odbojno zvučali glasnogovornicima današnjeg tzv. elitnog turizma u Hrvata. Prvo, današnji je turizam, osim u pojedinim bljeskavo zvjezdanim i vrlo skupim destinacijama koje se ogledaju u par turističkih središta i određenom broju zaista kvalitetnih smještajnih zdanja (hotela, privatnih vila i sl.) u globalu gledajući na najnižoj točki od kad me moja sjećanja služe. Na žalost, ispada da su pobrkani lončići pa je onaj turizam od nekada (kada su se u većini tražile i nudile sobe – pazite to vam već puno govori o vanpansionskoj potrošnji) nazvan masovnim turizmom; a ovaj današnji kada nam turisti preko granice dovlače od smrznutog kruha, kapule, krumpira i svega ostaloga i kada se traže i nude isključivo apartmani (u kojima većina gostiju boravi čitava 24 sata s kratkotrajnim skokovima do mora između dva hranjenja, što vam također isto puno govori o vanpansionskoj potrošnji), što je hrvatski turizam dovelo na najniže grane i ostavilo polupraznima ugostiteljske objekte, dućane, tržnice i sva ostala mjesta na kojima bi bilo normalno da se turisti zadržavaju i da ih obilaze; pogađate ne doslovno elitnim, ali svakako kvalitetnijim turizmom! Ma dajte, sunarodnjaci moji! Probudimo se više iz stoljetnog sna, prestanimo mjesečariti i glumiti jedni drugima proljeće i suočimo se s istinom. Kada nam to uspije, a bilo bi poželjno da se dogodi čim prije, krenimo spašavati što se spasiti da. Svoj identitet i svoju autohtonost. Ono na čemu moramo graditi turizam – vrlo dobar primjer je manifestacija Crna ovca ovdje na Krku, u Baški. Sporost u zaštiti nematerijalne baštine od strane onih koji bi trebali reagirati jest nedopustiva - valjda zato što se zove nematerijalna!!! Riješimo se povodljivosti, bacimo u smeće svoj tradicionalni kompleks manje vrijednosti radi kojega sve tuđe trenutačno proglašavamo boljim i pametnijim, a sve svoje prvi počnemo pljuvati ili se priklonimo pljuvačima po našem! Sramotno! Kako smo mogli dopustiti izumiranje naših dijalekata? Našeg jezičnog bogatstva? Zar ćemo govoreći nekakvim sms-englesko-hrvatskim kvazi jezikom biti slobodniji? Vrijedniji? Malo Morgen! Pristat ćemo radije na uklapanje u bezličnu masu, nego biti originalima. A svuda u svijetu na cijeni su samo originali ljudi moji. Nikakve replike ili kopije! Ključne stvari o kojima predlažem razmišljati su dvije: Sloboda! Sloboda je stanje duha! A stanje duha može imati nacija koja ima taj svoj duh svoju osobnost! Slobodan je čovjek svoj na svome, širokih vidika, nezaslijepljen prljavštinom novca i sitnim zadovoljstvima u stilu: Moj tata vozi veći auto! – oprostite, karikiram, ali namjerno. Kultura! Kultura je stil života. Nije to broj odlazaka u kazalište ili galeriju, nije kultura broj pročitanih knjiga. Sve je to divno i naziva se uz još mnogo toga što je predviđeno da nam obogaćuje život i onaj gore spomenuti duh, kulturnim djelatnostima – umjetnošću. Fatalna je greška kulturu poistovjećivati isključivo s umjetnošću i kulturnim djelatnostima. Kultura je naš način života. Kultura je ono kako hodamo ulicom, kultura je nasmiješen ući u tramvaj, kultura je prepustiti sjedište starijem ili nemoćnijem, kultura je pozdrav, kultura je način ophođenja i govorenja, kultura je sjetiti se kako u kupaćim gaćama kroz koje izviruju stidne dlake nije baš najuputnije ući u banku, poštu, dućan, općinu ili nedaj Bože crkvu. Kultura je znati gdje i u kolikoj mjeri možemo konzumirati slobode koje su nam zagarantirane. Kultura je imati mjeru i granice, poznavati moral i etiku. I gdje smo u svemu tome mi? Jesmo li se još uvijek uspjeli pronaći? Jer pazite, strahujem da se pomalo gubimo – a za to, vjerujte, nema opravdanja! Dozvolite mi još jednom vratiti se na turizam. Danas, zahvaljujući upravo njemu, tj. ljudima koji predstavljaju gro naših turista, znam što reći djetetu kako se ne bi trebalo ponašati u nekoj budućnosti koja će uskoro zakucati i na naša vrata! To su, nažalost ljudi koji u većini pate od kroničnog nedostatka elementarne kulture življenja – ili su pak njihove novostečene slobode ipak samo mrtvo slovo na papiru i takva farsa, pa se ovdje, gdje su čuli da pravna država ne funkcionira baš najbolje, ponašaju što bi rekli moji Boduli kako blago bez konopa. Zabrinjava me ipak… lanjska ocjena gradonačelnika Venecije, koji je upravo Hrvate ocijenio baš ovako kako ja ocjenjujem ove goste koji dolaze na moj otok, a svako uvjeravanje da bi bilo zgodno u stranoj zemlji i tuđoj kući pročitati kućni red za kojega ću ja, kao iznajmljivač, ako ga nemam vidno istaknutog platiti masnu kaznu; tumače ponižavajućim te pišu protestna pisma svojim veleposlanicima kako ih se tretira kao građane drugog reda… Zabrinjava me ipak... Pa se pitam: A tko to nas prezentira svijetu, u istom takvom primitivnom svjetlu?