U Rječniku simbola Jeana Chevaliera i Alaina Gheerbranta stoji da je kuća, kao i grad i hram, "u središtu svijeta, ona je slika univerzuma. (...) ...identifikacija tijela s kućom tipična je za budizam." U irskom shvaćanju obitavališta kuća simbolizira stajalište i položaj čovjeka spram neograničene moći drugoga svijeta. Prema Bachelardu, kuća znači unutrašnje biće. Katovi, podrum i tavan simboliziraju različita stanja duše. Podrum odgovara nesvjesnom, tavan duhovnom uzdizanju. Također, prema Bachelardu, kuća je i ženski simbol utočišta, majke, zaštite, majčinih grudi. "Svugdje pođi, kući dođi" i "moja kućica, moja slobodica" poznate su narodne uzrečice. Dom je, na prvom mjestu, topao. Što znači "ostati bez kuće i kućišta", možda bi najbolje mogle posvjedočiti izbjeglice iz posljednjih ratova na ovim prostorima. Vještičina kuća iz Ivice i Marice upozorava na višeznačnosti, opasnosti pretjerane žudnje za sigurnošću i moći privida. Upravo je otkriveno da su tri žene trideset godina živjele kao robinje u "običnoj kući" u Londonu. Prema Kevinu Balesu, vodećem istraživaču oblika modernoga ropstva, trideset milijuna ljudi danas "živi zarobljeno". Natascha Kampusch i Wolfgang Priklopil. Elisabeth Fritzl i njen tata, Josef Fritzl.
Siniša Labrović rođen je 12. 02. 1965. u Sinju. Vizualnim umjetnostima počeo se baviti 2000. godine. Godine 2005. realizira rad Stado.org, a u kojem su ovce bile sudionice reality showa. Od performansa bi valjalo izdvojiti radove Gloria (guslarska izvedba tekstova iz magazina Gloria), Kažnjavanje, Obilježavanje i Zavijanje ranjenika te serije Fraze i Pišanje. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu i Umjetničke galerije u Dubrovniku. Na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. godine predstavio rad Postdiplomsko obrazovanje/Postgraduate Education. Predstavljao Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. godine zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem.
Izložba Kuća dio je programa Biti doma Galerije 90-60-90 koji kroz niz pojedinačnih i zajedničkih izložbi i akcija nastoji obuhvatiti pojam/ideju doma s aspekta pripadanja/nepripadanja nekom prostoru ili zajednici te s aspekta stanovanja, u emotivnom i u egzistencijalnom smislu.

