Komemoracija u povodu smrti Ranka Helebranta

Zoran Pusić o Ranku Helebrantu: U spomen dobrom čovjeku Ranku Helebrantu Vijest o smrti Ranka Helebrabta presenetila je i rastužila mnoge njegove prijatelje i poznanike koje je Ranko stekao baveći se zaštitom ljudskih prava i pomažući ljudima u nevolji. Ranka sam upoznao prije petnaestak godina preko njegovog rođaka don Luke Vincetića, čovjeka izuzetnog po blagoj naravi i moralnoj čvrstoći, koji je također puno prerano otišao. Ta blagost i tolerantnost, kombinirana s ustrajnošću i postojanošću kad se radilo o zaštiti ugroženih i pomoći žrtvama, bile su i glavne crte Rankovog karaktera. Njegov odlazak samo je kratka novinska vijest. Nema mahanja barjacima, nema vatrenih govora. Ta odlazi običan čovjek koji nikog nije ubio, nikakve bombe nije postavljao, ni selo nije spalio, samo je nekakvim starcima i nevoljnicima pomagao, a da pri tome ni staž ni penziju od države nije znao dobiti. Ali ako postoji patriotizam koji je jednoj toleantnoj, otvorenoj i proeuropskoj Hrvatskoj potreban, na koji svi pošteni ljudi mogu biti ponosni, onda je to patriotizam koji je svojim životom i radom svjedočio Ranko Helebrant. Postojanje ljudi kao što je Ranko Helebrant, a još više njihova rijetkost, pokazuju da je dobrota prirodni dar, kao dar za muziku ili matematiku; u određenoj mjeri naći će se kod mnogih ali u velikoj mjeri imaju ga malobrojni. Ljudski život je kratak, a nepravde koje nas okružuju i prerani odlasci koji nas rastužuju postavljaju uvijek iznova pitanja smisla i svrhe. Ali ako postoji neki uzvišeni razlog našeg postojanja, nešto što ovom kratkom životu daje smisao i svrhu, to je da smo ovdje zbog ljudi s kojima smo bliski i s kojima dijelimo radosti kao i zbog ljudi čije patnje možemo smanjiti i nesreće ublažiti.