Zločesti mediji koje je baš jučer Biskupska konferencija oplela da proizvode "opću društvenu nesigurnost, političku nestabilnost, pravnu nesigurnost i gospodarsku stagnaciju" svojim pisanjem o korupciji političara, uskoro su počeli postavljati zdravorazumska pitanja o troškovima ovakvog pastoralnog i državnog posjeta u jeku duboke ekonomske krize. Kardinal i crkveni velikodostojnici nisu se ni potrudili odgovarati na ovakve upite, dok je Josipović, usput budi rečeno, deklarirani agnostik, objasnio da troškovi nisu bitni jer papin posjet neće "ni spasiti ni pokopati Hrvatsku". Mašala, reklo bi se u susjednoj Bosni. Ako nas već neće spasiti, koji je razlog već četvrtog dolaska vatikanskog poglavara u jedva dvadeset godina hrvatske samostalnosti?
Milan Polić: Hrvatski građani trenutno nisu baš raspoloženi za ulazak u EU i trebat će im autoritet koji će ih malo pogurati. To u ovom trenutku treba i premijerki i predsjedniku, i tom smislu su našli zajednički jezik
"Papa je očito pozvan iz više razloga, jedan od razloga je da u širim masama stvori veću sklonost ulasku u Europu. Prema istraživanjima, hrvatski građani trenutno nisu baš raspoloženi za ulazak u EU i trebat će im autoritet koji će ih malo pogurati. To u ovom trenutku treba i premijerki i predsjedniku države i tom smislu su našli zajednički jezik", smatra predsjednik udruge Protagora Milan Polić koji, ne bez vraga, primjećuje da premijerka očekuje da će papa posjetom podržati HDZ-ov ostanak na vlasti.
Koliko je očekivanje o velikoj papinoj pomoći pri ulasku u EU iluzorno, objašnjava teologinja poznata po kritičkim stavovima prema Katoličkoj crkvi, Anna Maria Grünfelder: "Nade državnih dužnosnika da će papin posjet pomoći Hrvatskoj učiniti odlučujući iskorak prema članstvu u EU, prije je špekulacija nego realno očekivanje. Bez obzira što i ovaj papa podržava hrvatski pristup EU, on nije političar, koji bi tom članstvu pridonio toliko važnosti. Osim toga, papa nema tog utjecaja. Europska unija sa svoje strane ne njeguje crkvenost, nego slijedi svoje političke programe", kaža naša sugovornica, hladno upozoravajući da papini posjeti već odavno nemaju posebnu važnost, već su kurtoazni događaji, kao i državnički posjeti.
"Ono što mene kao građanina zanima je koliko će to koštati, jer papa svoje izlete nikad ne plaća sam, a u isto vrijeme je najčuvanija osoba na svijetu", kaže Polić koji je uvjerenja da je u Hrvatskoj na djelu klerikalizacija kojom se možemo usporediti samo sa zemljama poput Irana, poglavito misleći na činjenicu da se Katolička crkva uspjela izboriti za vjeronauk od vrtića do fakulteta. Na fakultetima, doduše, nema vjeronaučnog obrazovanja, iako crkvenjaci nisu propustili i tako nešto tražiti.
ivan_pavao.jpg
"Papa neće biti osobito nezadovoljan Hrvatskom, no možda će joj zamjeriti čak i preveliku sekulariziranost, što je u raskoraku sa slikom što je Katolička crkva u Hrvatskoj gaji o sebi i o zemlji: "predziđe kršćanstva", katoličanstvom i kršćanskom kulturom prožeta zemlja, koja svoj nacionalni identitet ima zahvaliti vjernosti predaka rimskome papi. Možda će papa blagim riječima upozoravati da je današnja Hrvatska na neki način iznevjerila nade da će se razvijati u istinsku katoličku zemlju", objašnjava Grünfelder. Time bi papa nastavio u tonu već viđenom za nedavnog posjeta isto tako vrlo katoličkoj zemlji, Španjolskoj, koju je otvoreno napao zbog "agresivnog sekularizma", prvenstveno zbog ozakonjenja gay brakova, olakšanja razvoda i pobačaja.
U slučaju Hrvatske, papa ne bi smio ni približno tako nezadovoljan. Nismo ozakonili gay brakove, doduše imamo pravo na pobačaj (zaostatak "komunističkih vremena"), ali zato svoj istinski katolicizam plaćamo posebnim zakonima s Vatikanom na račun kojih iz proračuna plaćamo svake godine najmanje 300 milijuna kuna.
Benediktov posjet pravo je vrijeme da se podsjetimo koliko su posjeti njegovog prethodnika Ivana Pavla II koštali državni proračun. Ratne 1994. za uređenje zagrebačkog Hipodroma utrošeno je dva milijuna njemačkih maraka i još 250 tisuća za izgradnju megaoltara. Ne zna se koliko je koštalo megalomansko osiguranje i slične trice o kojima podaci nikad nisu objavljeni. Za drugog posjeta tadašnjeg nasljednika Sv. Petra Hrvatskoj, bacilo se na masovne logističke i infrastrukturne radove po Dalmaciji koji su koštali dvjesto milijuna kuna. HV je u izgradnju žnjanskog platoa utrošio je 80 milijuna kuna, HEP je u elektrifikaciju istog prostora uložio šest milijuna kuna, HRT je angažirao 600 osoba za praćenje posjeta, televizija je platila helikoptere za TV praćenje svakog papina koraka, osiguravalo ga je pet tisuća policajaca, tiskalo se 200 tisuća primjeraka liturgijskih vodiča za mise, plaćeni su iz proračuna hrana i piće za tisuće gostiju, itd i itd. Treba li posebno naglasiti da je splitski Žnjan, koji je valjda trebao poslužiti za doslovnu ilustraciju pjesme Krist na žalu koju je napisao sam Ivan Pavao II, i danas zjapi zapušten i prazan.
Posjet za vrijeme Račanove vlade, 2003. godine, bio je nešto skromniji: 9,5 milijuna osigurala je Vlada, pet milijuna kuna koštao je oltar u Đakovu, 700 tisuća kuna kemijski WC-i... Procjene troškova najnovijeg posjeta kreću se do šest milijuna eura, iako još uvijek nije moguće ozbiljno procijeniti koliko će to sve skupa koštati jer nije utanačen niti točan datum posjeta, a ako ništa drugo možemo odahnuti što papa nije izrazio želju posjećivanja drugih gradova osim Zagreba, što bi naravno značilo dodatne troškove. U svakom slučaju, porezni obveznici, a ne Crkva platit će troškove jer je se radi o istovremeno pastoralnom i državničkom posjetu.
Anna Maria Grünfelder: Nade državnih dužnosnika da će papin posjet pomoći Hrvatskoj učiniti odlučujući iskorak prema članstvu u EU, prije je špekulacija nego realno očekivanje
Prvi dolazak pape Ratzingera poklapa se sa pedesetom obljetnicom smrti Alojzija Stepinca, pa se već uvelike počelo spekulirati da će papa iskoristiti posjet za proglašenje kardinala svetim. "Činjenica je da proces proglašenja svetim bilo kojeg kandidata ima svoj tijek i svoju proceduru, i za sada nema naznaka da bi se taj proces mogao presjeći i skratiti. No, to nije ni isključeno", smatra Grünfelder podsjećajući da se na kontroverze povjesničara oko nečije povijesne uloge papa (sadašnji, kao i njegov prethodnik) malo osvrće. Jer ako bi se osvrtao, neizravno bi priznao da je njegov prethodnik pogriješio i postupao nedovoljno mudro i oprezno. "Povjesničari će i dalje istraživati i sporiti se, odvagati i kritički propitkivati, dočim će Crkva nastaviti slaviti ga i smatrati svecem, i bez službene potvrde. Današnja Crkva nije sklona strpljivu dijalogu sa Svijetom, radije ide svojom stazom i ne mari za ono što joj ne ide u prilog", zaključuje Grünfelder.
"Svima je jasno zašto je Stepinac uopće ušao u krug onih koji trebaju biti posvećeni, jer je stekao zasluge kao žrtva socijalističkog sustava. Već vrapci na grani znaju da, kad su u pitanju komunisti, oni nikad ne mogu biti tako dobri da bi Vatikanu bili po volji, dok ovi s desna nikad ne mogu napraviti nešto tako loše da im Vatikan ne bi našao opravdanje. U tom smislu, Stepinac je zaslužan jer je bio, kako se to voli reći, žrtva komunističkog režima", smatra Polić koji naglašava da se uvijek treba sjetiti da su nakon proglašenja Republike Hrvatske na tadašnjem Trgu republike, simbolički kolijevku sa novorođenom Hrvatskom zanjihali tadašnji kardinal Franjo Kuharić i Franjo Tuđman. "To je bio simbolički akt koji je na neki način obilježio sve ono što se kasnije u Hrvatskoj zbivalo, kaže Polić. On smatra da Hrvatska u tom smislu ne da nije napredovala, nego se vratila trideset godina unazad.
Sve u svemu, papin posjet neće nam sigurno donijeti ništa spektakularno novo, iako je pozitivno što se u zemlji u kojoj se većina stanovnika izjašnjava kao vjernici katolici, prvi put mogu čuti kritički glasovi na račun nepotrebnog troška. Teško je za očekivati i ozbiljnije propitivanje tema iz domaćeg dvorišta, kao što je stvarna uloga Stepinca za vrijeme ustaške NDH, a kamoli globalnog problema pedofilije unutar Katoličke crkve. Sadašnji papa se za nedavnog posjeta većinski anglikanskoj Britaniji ispričao za sve boli nanijete žrtvama svećenika pedofila, što bi se moglo gledati kao posebno licemjernim u svjetlu podatka koje je objavio The Observer.
Ratzinger je, naime, u svibnju 2001, kao kardinal i prvi čovjek glavnog vatikanskog tijela zaduženog za službenu doktrinu Katoličke crkve, Kongregacije za nauk vjere (nekad poznate kao Inkvizicija), uputio povjerljivo pismo svim biskupima Rimokatoličke crkve na svijetu kojim ih je, između ostalog, prigodno podsjetio na opasne posljedice mogućeg progovaranja o silovanjima i mučenjima djece od strane svećenika, kako bi sve ostalo unutar velike katoličke obitelji. Zadnja dva izlaska pape van granica Vatikana protekla su u znaku prosvjeda protiv takvog ponašanja Kristovog namjesnika na zemlji, dok u Hrvatskoj tako nečemu teško možemo nadati. Sudeći po postupcima najpoznatijeg agnostika u državi, predsjednika Josipovića, teško je očekivati nešto poput "skandaloznog" ponašanja španjolskog premijera Zapatera koji se nije pojavio na svečanoj misi u Barceloni. Dapače, za očekivati je da će na zagrebačkoj misi biti prisutna cijela politička elita, čiji će spektar uključivati i one s lijeva i one s desna. S papom i Bozanićem u sredini.
