Dr. Dejan Jović Kako osobno doživljavate NATO? Ta organizacija ne samo da je stvorena zbog hladnog rata, nego je na neki način i stvorila hladni rat. Nakon hladnog rata NATO se nije reformirao poput, na primjer, EU-a. Da bi njegov opstanak bio uvjerljiv, NATO treba napetosti i prijetnje sa strane, a kad ih nema, onda ih nastoji stvoriti izmišljanjem raznih “oružja za masovna razaranja”, pretvaranjem nekog lokalnog moćnika u “novog Hitlera” i slično. NATO danas služi prije svega da bi proširio utjecaj SAD-a na područja gdje je imao malen ili nikakav utjecaj – na primjer u istočnoj Europi, na Balkanu i u postsovjetskim prostorima. U tom smislu, on i dalje ima više agresivnu negoli defenzivnu ulogu. Koje su, po Vašemu mišljenju, prednosti ulaska u NATO? Drago mi je da je zbog ulaska u NATO ukinuto obvezno služenje vojnog roka, čime je došlo do stanovite demilitarizacije hrvatskog društva. To je pomoglo i daljnjem narušavanju tradicionalističke slike o rodnim identitetima: muškarce se više ne vidi prije svega kao ratnike, niti žene kao rađateljice novih generacija ratnika. To je definitivno pozitivna strana ulaska Hrvatske u NATO. Nadam se, iako sam tu manje siguran, da će ulazak u NATO značiti i raščišćavanje s velikim dijelom hrvatske vojne elite koji je bio umiješan u ratne i druge zločine, a i dalje uživa privilegije koje sobom donosi visoki vojni status. Još snažniji utjecaj politike A koji su nedostaci? Ulaskom u NATO Hrvatska postaje dio prijetnje drugima, i u tom smislu može postati i metom. Loše je to što se Hrvatska ovim ulaskom stavlja pod još snažniji utjecaj politike na koju gotovo nikako ne može utjecati. Ona nepotrebno stvara protivnike i u regiji, i šire. U situaciji u kojoj američki utjecaj slabi, a ruski raste, nisam siguran je li baš mudro antagonizirati Rusiju na taj način. Osim toga, NATO nema uvijek prijateljske namjere prema projektu europskog ujedinjavanja, a između NATO-a i EU-a odnosi nisu uvijek skladni. Vidjeli smo američke pritiske na Sloveniju, Hrvatsku, Mađarsku i Bugarsku kad se radilo o priznanju Kosova. Ti će se pritisci sada samo povećavati jer će se od Hrvatske očekivati da se ponaša kao američki saveznik. Teško je vjerovati da će ti odnosi biti ravnopravni. Može li NATO biti hrvatski 'kišobran' od Srbije? Za zaštitu od Srbije Hrvatskoj nije trebao NATO ni prije petnaest godina, pa ne vidim u kojem je to smislu NATO sad potreban Hrvatskoj, čak i kad bi se u Srbiji pojavila neka ambicija da ugrozi Hrvatsku. Dobri odnosi sa svakom zemljom, uključujući i sa Srbijom, najbolja su zaštita.
foto: Dr. Dejan Jović Hoće li članstvo u NATO-u povećati strana ulaganja? Stabilnost i sigurnost u nekoj zemlji svakako su važan preduvjet stranih ulaganja. No, Hrvatska trenutačno nema većih sigurnosnih problema u kojima bi joj NATO mogao pomoći. Ona ima problem organiziranoga kriminala, problem korupcije, neefikasnosti sustava, problem nerealnoga gledanja na sebe u svijetu, problem stanovite arogancije kad se radi o drugima itd. Ako imamo malu stopu stranih investiranja, to je zbog toga, a ne zato što nas neka susjedna zemlja ugrožava, pa da nas NATO od nje mora štititi. Bi li o ulasku u NATO narod trebao odlučiti referendumom? S obzirom na totalni fijasko anketa prigodom nedavnih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, pozivanje na ankete u ovom slučaju izgleda mi vrlo neuvjerljivo. Zbog tadašnjih katastrofalno krivih anketnih procjena, sada bi, po mom sudu, bilo dobro imati referendum, pa da vidimo je li istina ili nije da 60 posto građana podržava članstvo u NATO.
Mr. Andrea FeldmanKako osobno doživljavate NATO? NATO je međunarodna organizacija vojno-političkoga karaktera koju vidim kao okrugli stol za kojim sjedi 26 razvijenih i demokratskih zemalja Europe i Sjeverne Amerike. Za taj stol nakon dobivanja pozivnice treba sjesti i Hrvatska. Biti u društvu Norveške, Islanda (koji nema vojsku, ali je članica NATO-a), Njemačke, Kanade, baltičkih zemalja, ali i Velike Britanije i SAD-a, vrlo je dobra perspektiva. Koje su, prema Vašem mišljenju, prednosti ulaska u NATO? Članstvo u NATO-u osigurava Hrvatskoj visoku razinu sigurnosti i sudjelovanje u kreiranju zajedničke sigurnosne politike, jer će Hrvatska ravnopravno odlučivati o vojnim i sigurnosnim pitanjima s ostalim zemljama članicama. Hrvatska je reformama nakon 2000. godine, a koje su provedene s ciljem pristupanja NATO-u, smanjila broj ljudi koji su izravno ovisni o proračunu MORH-a, razvila profesionalnu i ukinula ročničku vojsku. U perspektivi, članstvo u NATO-u olakšat će u budućnosti međunarodno djelovanje hrvatskim organizacijama civilnog društva, posebno onima koje bi se natjecale za razvojnu pomoć u trećim zemljama. Bez kadrova doraslih izazovu A koji su nedostaci? Nedostatak ulaska u NATO jest činjenica da još uvijek nemamo dovoljan broj reprezentativnih kadrova koji bi bili dorasli tom izazovu, posebno na vrhu hijerarhije. Može li NATO biti hrvatski 'kišobran' od Srbije? – Srbija više nije u mogućnosti organizirati agresiju ni na koga, ali Srbija ne može biti glavni ni jedini razlog hrvatskog priključenja NATO-u. Kao potpisnica NATO sporazuma, Hrvatska će u slučaju bilo čijeg napada ili bilo kakve ugroze biti zaštićena člankom 5., koji jamči da će se napad na jednu članicu Saveza smatrati napadom na sve članice. Čini mi se da je to prilično uvjerljiv argument za veću sigurnost u budućnosti, koja je nepoznata i nitko ne može sa sigurnošću reći što će se dogoditi. Hoće li članstvo u NATO-u povećati strana ulaganja? Činjenica je da su zemlje Istočne Europe, poput Češke, Mađarske, baltičkih zemalja, a posebice Slovačke, izuzetno profitirale nakon ulaska u NATO. U Slovačkoj su se izravna inozemna ulaganja nakon 2005. povećala za nevjerojatnih 600 posto. Ako znamo da je za razvoj gospodarskog ulaganja u neku zemlju bitna percepcija koju ulagači imaju o toj zemlji, onda je sasvim sigurno da će hrvatski ulazak u članstvo NATO-a poboljšati percepciju o Hrvatskoj. Bi li o ulasku u NATO narod trebao odlučiti referendumom? U idealnom svijetu, u kojem bi građani bili izvrsno obrazovani, kvalitetno informirani o svim aspektima priključivanja NATO-u i iznimno odgovorni prema svojim građanskim obvezama, a u uvjetima koji bi jamčili jednaku mogućnost da referendum prođe, kao i da propadne, to bi bilo moguće. U stvarnom svijetu to nije realno.
