Sudjeluju: Kumi Naidoo (Greenpeace International), u raspravi s: Jagodom Munić (Friends of the Earth International), Benedekom Javorom (Europski parlament i Europska zelena stranka) i Asadom Rehmanom (Friends of the Earth EWNI)
Zadnje izvješće Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2014. godine utvrdilo je da je gotovo sigurno čovjek uzrok globalnog zatopljenja koje znanstvenici opažaju od 1950. godine. Vlade svijeta još od 1992. godine pokušavaju dogovoriti globalni obvezujući sporazum za dovoljno smanjenje emisija stakleničkih plinova kako bi se ublažile klimatske promjene kao i mjere za prilagodbu na njih. Vjerojatno zadnja prilika za takav sporazum bit će u prosincu na međuvladinoj konferenciji u Parizu, a glavna prepreka postizanju sporazuma u Parizu kao i na prijašnjim konferencijama jesu različite percepcije o pravednosti u dijeljenju odgovornosti, rizika i posljedica klimatskih promjena.
Klimatske se promjene kao i drugi ekološki problemi nejednako manifestiraju u prostoru pa će tako posljedice klimatskih promjena biti najteže u zemljama globalnog Juga koje su historijski najmanje doprinijele problemu. Isto tako klimatske promjene kao i drugi ekološki problemi naslanjaju se na postojeće društvene nejednakosti pa će tako one najviše pogoditi najsiromašnije, najnemoćnije i najranjivije skupine u društvu iako su ponovno te skupine svojom potrošnjom obično najmanje doprinijele problemu. Rješavanju problema klimatskih promjena može se pristupiti čisto tehnički uz ignoriranje historijske nepravde među zemljama i društvene nepravde unutar zemalja ili se problemu može pristupiti na temelju koncepta klimatske pravde u distribuciji odgovornosti za ublažavanje i resursa za prilagodbu klimatskim promjenama, što zagovaraju brojne zelene organizacije u Europi i svijetu.
