Mizanscena kao inscenacija, dijegeza, uprizorenje filmskoga fikcijskog svijeta za pokretnu kameru – međutim, što kad se dogodi svojevrsna radikalna, "totalna mizanscena", odnosno kad je ono što kamera “vidi”, tj. prikazuje doslovce ono što vidi lik, odnosno ono što na ekranu vidi gledatelj?
Poznati film noir Dama u jezeru (Lady in the Lake, 1947), bio je sve do filma Enter the Void (2009) Gaspara Noéa vjerojatno jedini primjer fikcijskoga / igranoga / narativnoga komercijalnog dugometražnog filma dosljedno snimljenoga iz subjektivne vizure pripovjedača (P.O.V.).
Oko kamere doslovce je postalo oko gledatelja, desetljećima prije videoigara i pornografskoga digitalnog videa. Premda je film zaradio u kinima, radikalni režijski postupak otuđio je i fanove Chandlera i fanove film noira.