Ne prestane li Željezara u roku od sedam dana sa svakodnevnim prašenjima i zagađivanjem okoliša, ali i uništavanjem našeg zdravlja i života, pred zgradu uprave donijet ćemo krevete s kojih se nećemo micati danonoćno sve dok nadležne inspekcije ne prekinu proizvodnju - ultimatum je koji su upravi tvrtke uputili stanovnici naseljeni uz sućuračku tvornicu. Agonija Sućurana aktualna je godinama, a nesnošljivi uvjeti života kulminiraju od ožujka ove godine kada je poljska uprava pokrenula rad tvornice u tri smjene. Poučeni iskustvom Josipa Kurobase, koji je prvi podigao tužbu protiv Željezare zbog buke i širenja oblaka otrovnih plinova iz proizvodnih pogona, još se 10 sućuračkih obitelji odlučilo na isti potez. Vidi li tko u ovoj državi agoniju koju proživljavamo? Tko to ima pravo kršiti naša temeljna ustavna prava na dostojanstven život? Baš nas zanima bi li se poljski ‘Zlomrex’ ovako ponašao u svojoj državi? - samo su neka od pitanja na koje ogorčenim Sućuranima kao da nema tko uputiti odgovor. Posebno su bijesni na ekološke udruge kojih gotovo da nema nigdje. Osim gospođe Ivne Bućan, svi ostali ovaj, u županiji zasigurno najveći ekocid kao da ne vide ili ga možda ne žele vidjeti. Gdje je danas čelnik ‘Zelenih’ Lovro Rumora koji je u vrijeme pred parlamentarne izbore ispred tvornice prodavao maglu i pričao lovačke priče, pitaju se ugroženi stanovnici, ne zaobilazeći ni Vinka Grgurevića koji probleme uvijek traži u Dalmacijacementu, tvornici koja ulaže milijune eura u zaštitu okoliša. Gospodine Grgureviću, problem je u Željezari, a vi ga očito ne želite vidjeti, poručuju mu Sućurani. S obzirom na to da je Ministarstvo zaštite okoliša naredilo kako prva faza rekonstrukcije sustava za oprašivanje mora biti dovršena do kraja srpnja, što nije učinjeno, znači li to da će se u ministarstvu pridržavati izjava u priopćenju i primijeniti mjere zatvaranja tvornice. Mještani ne vjeruju takvim potezima, a s obzirom na to da u petak istječe zadani rok, ostaje vidjeti kakav će biti potez nadležnih inspekcija.

