Karakaš: Tijekom Eura neke reklame su izgledale kao da ih je radio Göbels

Pisac Damir Karakaš, čiji je roman Kino Lika ekranizirao Dalibor Matanić, ispričao je kako je za boravka u Parizu o ekranizaciji razgovarao i s Emirom Kusturicom, no da nema šanse da radi za novac s nekim tko veliča Karadžića. Također, kako je sam istaknuo tijekom razgovora u emisiji Aleksandra Stankovića Nedjeljom u 2, na zagrebačkom koncertu Marka Perkovića Thompsona nije bio. Iznenadio sam se koliko je u Hrvatskoj ljudi koji i dalje preferiraju ustaše, kazao je Karakaš. Lika- surov kraj To mi je zatucano i primitivno. Prošao sam rat, ali to mi je zatucano, nastavio je Stankovićev sugovornik dodavši da su tijekom Europskog nogometnog prvenstva neke reklame izgledale kao da ih je radio Joseph Göbels, te da je i izbornik Bilić u svom nacionalizmu otišao predaleko. Svoj je život opisivao kronološki, od lijepog djetinjstva u Plaščici, malom ličkom mjestu bez crkve i trgovine, gdje ljudi gaje predrasude i prema frižiderima. To je surov kraj u kojem vlada borba za preživljavanjem, nikome ništa nije ponuđeno. Svugdje je tako, ali tamo je to jače izraženo, kazao je Karakaš. S Buljem pisao poeziju U svojoj knjizi želio je realno opisati Ličane, za koje je rekao da znaju trideset riječi, od kojih je deset psovki. Želio je opisati i selo, u kojem nije sve lijepo, već i tamo postoje pedofilija i ubojstva. Ispričao je kako je tijekom školovanja u Zagrebu u đačkim i studentskim domovima živio s mnogim poznatim Hrvatima. Živio je sa znanstvenikom Ivanom Đikićem, za kojeg kaže da je stalno učio. U studentskom je domu živio s monstrumom iz Sinja, Ivanom Buljem, a njih su dvojica zajedno pisali poeziju. Igrao sam nogomet sa Prosinečkim, čak mi se u jednom trenu činilo da sam bolji od njega, našalio se Karakaš, dodavši da je s njima nogomet igrao i jedan tip u kariranim papučama, koji im je donosio loptu, a kasnije je doznao da je to ministar Damir Polančec. Karakaš je deset godina radio u crnoj kronici, s Dušanom Miljušem, no odustao je zbog utjecaja tog posla na njega. Prijatelj s košarke završio u četnicima Novinar crne kronike izgubi osjećaj za realnost. Veseliš se ubojstvima, jer o tome ovisi i novac, plaća i učinak, tvrdi Karakaš. Drago mu je da postoje hrabri novinari poput Miljuša i Malića, jer se i sam susreo s napadačima koji nisu bili zadovoljni njegovim tekstovima. Početak rata doživio je veoma teško, jer se nalazio u Zagrebu dok su četnici napadali Liku. Ispričao je da je prijatelj, s kojim je igrao košarku, otišao u četnike, a sreo ga je prije dvije godine. - Rekao sam mu Rade, a on meni 'nisam ja Rade, ispričao je Karakaš. U ratu je bio na prvoj crti obrane i misli da ne boluje od PTSP-a. U Francusku je otišao 2001. godine nakon promocije svoje knjige i koncerta, a tamo nije imao ni zdravstveno ni socijalno. Romi su me promatrali u čemu je štos, u harmonici, šeširu, kazao je Karakaš o svom sviranju harmonike na pariškim ulicama. Kada je Sarkozy došao na vlast, završio je u zatvoru, a zatim je deportiran iz Francuske. U filmu Kino Lika glumi sebe, a najteža mu je scena bilo sviranje harmonike u grobu. Za kontroverznu scenu u kojoj svinja deflorira glavnu junakinju kaže da je jedna od najtežih scena u nekom hrvatskom filmu. Priznao je da o ekranizaciji nove knjige raspravlja s nekoliko redatelja, a da mu je zasad najdraži Paolo Magelli.