Pred državnim je vrhom donošenje nepopularne odluke koja prema sadašnjem raspoloženju javnosti ne bi bila dobro prihvaćena. Sljedećeg mjeseca Ministarstvo gospodarstva će predstaviti studiju energetske strategije Hrvatske u kojoj bi i nuklearna elektrana trebala biti zastupljena kao opcija. Uostalom, ministar gospodarstva Damir Polančec nedavno je prvi načeo tu temu. Stručnjaci govore da bi iskorak za Hrvatsku bio da slijedimo primjer zemalja koje dugoročno vode brigu o energetici i ulažu u nuklearne elektrane. Možda je došlo vrijeme da eventualna gradnja nuklearne elektrane u Hrvatskoj ne postane bauk. Konačni odgovor ipak trebaju dati stručnjaci, slaže se predsjednik Stjepan Mesić. Sve dok postoje fosilna goriva, čije su zalihe još velike, treba koristiti energiju koju imamo. Ali kada se fosilna goriva jednom iscrpe, vjerojatno će svijetu jedina mogućnost biti nuklearna energija, odgovorio je Mesić na pitanje treba li u Hrvatskoj graditi nuklearnu elektranu. Na oporbenoj sceni donekle postoji suglasje o toj temi. Radimir Čačić uopće ne dvoji da će nam u budućnosti trebati nuklearka. U SDP-u su ipak oprezniji, ali nisu protiv gradnje. Hrvatski je prioritet osigurati maksimalnu moguću energetsku neovisnost. Zato treba otvoriti i ozbiljnu javnu i političku raspravu o mogućoj gradnji nuklearne elektrane, istaknuo je predsjednik SDP-a Zoran Milanović. Za ozbiljnu javnu i političku raspravu o toj temi su i protivnici i zagovornici gradnje nuklearke, no tvrdi se da je vremena sve manje. Ako ove godine donesemo odluku o gradnji nuklearke, bit će sagrađena tek 2020., naglašava Željko Tomšić, član Uprave HEP-a za strategiju. Prema njegovim riječima, u HEP-u ne vide drugi izlaz za osiguravanje dovoljne količine električne energije. U ovom trenutku Hrvatska godišnje troši 20-ak teravatsati električne struje godišnje, a uz povećanje potrošnje od 3,2 posto godišnje do 2020. bi, uz gradnju novih termoelektrana, nedostajalo 3,9 TWh. To bi prema argumentima HEP-a nadoknadila jedna nuklearka koja bi proizvela 40-ak posto godišnjih potreba za električnom energijom. Ono što je kod NE problematično je dug proces gradnje i visoka početna investicija, zbog čega HEP vjerojatno u nju ne bi ušao sam, nego s partnerom, bila to država ili privatni kapital. Tomšić upozorava kako samo ishođenje dozvola traje tri, četiri godine, koliko i provođenje svih potrebnih studija. Gradnja traje dodatnih četiri, pet godina. Cijena gradnje je od 2 do 2,5 milijardi eura, a točna vrijednost investicije ovisit će i o potražnji u svijetu. Naime, već sada su za iduće tri godine rezervirani kapaciteti proizvođača komponenti za elektrane. I prije otvaranja rasprave u igri su dvije lokacije za gradnju nuklearke u Hrvatskoj koje su već istražene - Prevlaka kod Zagreba te Dalj u Slavoniji. Te su se lokacije istraživale prije 30-ak godina. Tomšić napominje da je gradnja nuklearke jedan od načina diversifikacije dobave energije te smanjuje ovisnost o političkim turbulencijama u svijetu. Dubravko Pevec, predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva, tvrdi da je ekonomičnost ne mnogo veća od onih na fosilna goriva ili iz obnovljivih izvora energije uz manje količine sirovina. Argumente za nuklearku ne prihvaća Toni Vidan iz Zelene akcije, koji upozorava da nuklearni lobi pokušava iskoristiti poremećaje na tržištu i da preuveličava probleme.
Zelena lista protiv gradnje nuklearne elektrane u Hrvatskoj Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, smatra da za gradnju nuklarne elektrane u Hrvatskoj nema nikakvih suvislih razloga. Ekološki i ekonomski uvijeti, kao i iskustvo i strategije današnje Europe, govore u korist suprutne koncepcije energetskog razvoja: oslonac na domaće resurse, sunce i drugi obnovljivi izvori, nove tehnlologije, racionalna potrošnja, pamet umjesto sirove snage. Nuklearni lobi nema ništa novo za reći. Ponavljaju iste argumente kao i prije dvadesetak godina, kad se u okviru Strategije razvoja energetike Jugoslavije planirala gradnja dvije nuklearne elektrane u Hrvatskoj do 2000. godine (Prevlaka i Tenja). Hrvatska od osamostaljivanja nema ozbiljnu energetsku strategiju. Iako je niz vrijednih studija, koje su podloga za odlučivanje, napravljen u razdoblju do 2002. godine, nikad nisu donesene političke odluke o poželjnoj energetskoj budućnosti; a samo na osnovu vizije i koncepcije može se razraditi strategija. Finska, koja je prije nekoliko godina donijela odluku od pripremi gradnje nove nuklearke, čeka na razvoj novih tehnologija, jer današnje sigurnosno, ekološki i ekonomski ne zadovoljavaju. Njemačka je krajem prošlog desetljeća, pod vladom SDP-a i Zelenih, donijela odluku o postepenom prestanku korištenja nuklearne energije. Demokršćanska vlada tu odluku nije povukla. Njemačka planira do 2020. godine nizom mjera značajno smanjiti ukupnu potrošnju energije i emisiju stakleničkih plinova, a bitno povećati udio obnovljivih. Taj trend dominira u cijeloj Europi, i jedina je racionalna opcija za svijet u cjelini. Naša domovina, blagoslovljenja suncem, mora se okrenuti istinskim izazovima sadašnjosti i šansama budućnosti. Glavni tajnik Zelene liste, Zoran Oštrić
