Treća sjednica
Prije ljetnih praznika, zbog kojih je došlo do malog zastoja u pisanju ove kolumne, održana je treća sjednica Skupštine Grada Zagreba - 15. srpnja, samo trinaest dana nakon druge sjednice. Sjetimo li se da sam smatrala zastrašujućim broj od 25 točaka dnevnog reda druge sjednice, pitam se koliko uskličnika sada staviti iza najave 44 točaka dnevnog reda treće sjednice! Kada se ova kvantiteta dopuni uvodnim „aktualnim satom" na kojem je gradonačelnik odgovarao na pitanja zastupnika i činjenicom da se na dnevnom redu našle zaista teške teme - rebalans proračuna za 2009. godinu i izvješće o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. za 2008. godinu - onda postaje jasno da ovu skupštinu nije jednostavno ukratko opisati. Vjerovali ili ne, materijal za ovu sjednicu težio je točno 4,5 kilograma.
Zastupnici su zasuli gradonačelnika brojnim, više ili manje značajnim pitanjima. Odgovori na sva pitanja bili su, zbog uobičajenog stila i načina govora gradonačelnika, prilično iritantni, iako ciljani da budu snažno sedativni, jer gradonačelnik sve zna i sve će se pametno i kvalitetno riješiti... kad tad... možete svi biti bez brige. Osnovni ton svih odgovora ide za tim da onome tko postavlja pitanje mora postati neugodno, jer gnjavi sveznajućeg i svemoćnog.
Zastupnici su zasuli gradonačelnika brojnim, više ili manje značajnim pitanjima. Odgovori na sva pitanja bili su, zbog uobičajenog stila i načina govora gradonačelnika, prilično iritantni, iako ciljani da budu snažno sedativni, jer gradonačelnik sve zna i sve će se pametno i kvalitetno riješiti...
U odgovoru na pitanje drugog zastupnika - zašto se na zagrebačkim ulicama ne poštuju žute linije - gradonačelnik je, između ostaloga, spominjao nekakve balkanske i komunističke utege ali i nužnost izgradnje sjeverne obilaznice. Sjećate se, dragi čitatelji, to je ona monstruozna autocesta, koju je isprojektirao akademik-autor nesretnog maksimirskog stadiona, s više od dvadeset tunela i isto toliko vijadukata, koja bi trebala Sesvete spajati s Podsusedom kroz podsljemenske brežuljke.
Znači, sve prijetnje bahato neodrživog razvoja, od spalionice do obilaznice, i nadalje stoje nad Zagrebom, kao Damoklov mač, unatoč lokalnoj i globalnoj socijalnoj, ekonomskoj i ekološkoj krizi.
Jedan je zastupnik postavio zanimljivo pitanje gradonačelniku - hoće li se kandidirati za predsjednika republike? Tada smo prvi puta čuli onaj politički intrigantni odgovor, koji se kasnije ponavljao: Moji pogledi ne završavaju na vrhu Medvednice. I prije ove sjednice rekla sam da nema smisla postavljati pitanja gradonačelniku, jer se niti jedan konkretan odgovor ne može dobiti, a cijelu predstavu on koristi isključivo za svoju promociju. Nakon ovog aktualnog sata potpuno sam sigurna da ću eventualna neizbježna pitanja postavljati nadležnim pročelnicima ureda ili direktorima gradskih poduzeća. (Slučaj je htio da sam već za četvrtu sjednicu morala pismeno pitati direktora ZET-a: koje upravno tijelo ZET-a je odlučilo pokloniti gradske autobuse Vukovaru te koja je bila njihova knjigovodstvena vrijednosti, imajući u vidu deficitarnost autobusnih linija u Zagrebu. Nekvalitetan javni prijevoz jedan je od uzroka da su mnogi građani prinuđeni svakodnevno koristiti automobil u gradskom prometu i time stvarati nepodnošljive i nerješive prometne gužve.)
Iznos gradskog proračuna od 8 milijardi kuna, kojeg je Skupština usvojila u prosincu 2008. godine, na ovoj je sjednici, zbog recesije, snižen na 7,85 milijardi. To znači da je smanjen za 150 milijuna ili za 1,87 posto. Većina zastupnika je u kuloarima kao i na sjednici, konstatirala da se radi o „fiktivnom rebalansu", te da će do pravog rebalansa doći na jesen, kad ozbiljni problemi stegnu gradske financije. Dokument proračuna neobično je zanimljiv, jer se u njemu prepoznaju sve zamke koje proizlaze iz ustrojstva gradske uprave, o kojem se odlučivalo na prethodnoj sjednici. Tako se, na primjer, vidi da će Ured gradonačelnika trošiti 4,7 milijuna za poslove zaštite okoliša, od čega 3,0 milijuna na „intelektualne i osobne usluge", dok će se za srodne poslove u Uredu za strategijsko planiranje trošiti samo 300 tisuća kuna. Milijunske svote za „intelektualne usluge" susreću se u gotovo svim gradskim uredima, pa se postavlja pitanje zašto stalni zaposlenici ne obavljaju te usluge. No, onda se podsjećamo „intelektualne usluge" Prometnog fakulteta koji je uz lokacijsku dozvolu za rampu u Varšavskoj ulici izradio dvije ekspertize: po prvoj je zbog rampe bilo nužno izgraditi 12 tunela za povezivanje Donjeg grada na šire područje, a po drugoj je ekspertizi u istu svrhu dovoljno postaviti samo semafor na križanju s u Gundulićevom ulicom!
Milijunske svote za „intelektualne usluge" susreću se u gotovo svim gradskim uredima, pa se postavlja pitanje zašto stalni zaposlenici ne obavljaju te usluge
U proračunu se također vidi da je u Uredu za strategijsko planiranje osigurano za izradu prostornih planova 21,4 milijuna, dok je za iste poslove u Zavodu za prostorno uređenje predviđeno samo 7,8 milijuna kuna. Kako Zakon o prostornom uređenju propisuje da se poslovi izrade prostornih planova moraju obavljati u zavodima, a ne u uredima, ponovno sam tražila da se korigira ova protuzakonita raspodjela novca kako bi se osigurao rad stručno neovisnog Zavoda za prostorno uređenje (vidjeti u bilješkama o drugoj sjednici).
Uzimajući riječ povodom rebalansa proračuna, također sam tražila da se iznos od 100 milijuna kuna kojima Grad subvencionira Hrvatske željeznice preusmjeri na unapređenje tramvajskog prometa. Iako snažno podržavam uključivanje željezničkog prometa u sustav javnog gradsko-prigradskog prijevoza, rekla sam da ne vidim opravdanja da grad potpomaže državno poduzeće u kojem se novac troši neracionalno (da se troši protuzakonito saznali smo par dana nakon ove sjednice), tim više što su upravo gradsko-prigradske linije najekonomičnije linije koje donose realnu dobit. Nelogično je da građani Zagreba tri puta financiraju HŽ: državnim porezima financiraju državnu firmu, kupnjom karta to čine ponovno, a subvencijama iz gradskog proračuna to čine treći puta. Sada se podsjećam kako je izgradnju sustava javnog prometa njemačkih gradova sufinancirala država, a ne obratno.
Unatoč brojnim primjedbama zastupnika predloženi rebalans proračuna je usvojen, kako je dogovoreno u pripremi ove sjednice Skupštine. O tome kako se pripremaju skupštinske sjednice i kako su nemoguća bilo kakva iznenađenja u glasovanju zastupnika bit će govora drugom prilikom.
Nelogično je da građani Zagreba tri puta financiraju HŽ: državnim porezima financiraju državnu firmu, kupnjom karta to čine ponovno, a subvencijama iz gradskog proračuna to čine treći puta
Na prvi pogled nema problema jer je Holding ostvario prihode od 4,4 milijardi, rashode od 4,3 milijarde i neto dobit od milijun kuna. No kad se pročita da je u povećanju prihoda najvećma sudjelovalo 16 posto povećanja cijena komunalnih usluga (voda, odvoz otpada i gradski prijevoz) zadovoljstvo je manje. Još se lošije osjećamo kad pročitamo koliko iznose ukupne kreditne obaveze Holdinga:
- Ukupno dugoročne obaveze 9,,294,425.000 kuna
- Ukupno kratkoročne obaveze 2,,131.806.000 kuna
- Sveukupno kreditne obaveze 11,,426.231.000 kuna.
Budući da Grad i Holding funkcioniraju kao spojene posude, može se reći da je grad Zagreb do grla u dugovima. Grad je ušao u velike investicije koje pokriva vlastitim sredstvima samo sa 26,6 posto. Koje su to najveće investicije (veće od milijarde) u razdoblju 2006. do 2008. godine?
- ZET - 1,3 milijardi (novi tramvaji i autobusi)
- Direkcija Holdinga - 1,3 milijardi (zemljište Gredelja u Strojarskoj 676 milijuna, zemljište Zagrepčanke u Heinzelovoj 251 milijuna, zemljište u Mandlovoj 145 milijuna, nova poslovna zgrada Holdinga 115 milijuna kuna)
- Stanogradnja - 1,2 milijardi (naselje Jelkovec - Sopnica u Sesvetama).
Rasprava je pokazala da su zastupnici itekako svjesni i zabrinuti zbog ovakve politike, naročito jer prodaja stanova u Sopnici ne ide kako se zamišljalo, o naplati Zagrepčanke od IGH nema niti spomena, a i ostale nekretnine stoje neiskorištene. Ali zastupnici nemaju nikakvog utjecaja na poslovanje Holdinga, kao ni sam predsjednik uprave. O svemu odlučuje skupština!
Preostalih četrdesetak točaka dnevnog reda bavilo se rutinskim izglasavanjem manjih izmjena gradskih odluka, programa i ugovora u kojima se, po istom principu kao i u gradskom Statutu na prošloj skupštinskoj sjednici, riječi „gradsko poglavarstvo" zamjenjuje riječju „gradonačelnik". Ili se glasalo o imenovanjima ravnatelja, članova vijeća i odbora škola, dječjih vrtića i drugih gradskih institucija. Iscrpljujuća sjednica završila je oko 17 sati, tako da je bilo nužno pristupiti „švedskom stolu". Četvrta sjednica je zakazana za kraj rujna. Na dnevnom redu su i izmjene GUP-a, kako smo i očekivali nakon informacija da građevinska mafija naveliko kupuje zemljišta u zelenim zonama! Čujemo se!
Čitajte prethodne bilješke zagrebačke gradske zastupnice Vere Petrinjak Šimek:
