Kadijević: Imun sam na tjeralice i sudove

"Hrvatska tjeralica uopće me ne zanima, mirno spavam. Hrvatske tužbe, da ih je i 33, a kamoli tri, nimalo me ne plaše. Ja sam samo spašavao jednu državu, koju su mnogi, poput vašeg predsjednika Mesića, željeli razbiti." Bila je to prva rečenica koju smo čuli od Veljka Kadijevića, koji je za Hrvatsku trenutačno najtraženije "lice s tjeralice". Ponekad se i novinarima posreći. Nakon gotovo mjesec dana dovijanja, traganja, veza i vezica, desetaka pravih i krivih informacija, obećanja, konačno smo uspjeli, doduše preko posrednika, stupiti u vezu s nekadašnjim saveznim sekretarom za Narodnu obranu. Za izjavu smo morali doći u jednu državu EU, gdje nas je dočekala "veza" do koje nam je trebalo pet prethodnih veza, preporuka i jamstava. Sastanak u jednom "europskom parku", u kojemu je nekada navodno volio predahnuti i car Franjo Josip, uz precizne upute: "veza" će uspostaviti vezu s generalom, a mi onda trebamo upaliti diktafon, sa slušalicama na ušima, pustiti "gospodina generala da priča, bez pitanja", potom izjavu skinuti, prepisati, a vrpcu odmah vratiti. Ubrzo, čujemo Kadijevićev ostarjeli bariton koji "predlaže" da "odmah prijeđemo na stvar", pa nakon izjave o hrvatskoj tjeralici i "mirnom snu" navodi da je "stvarno savjetnik vojne koalicije u Iraku", što "ne znači da tamo stalno i boravi". A kada je po američkom nalogu pronašao sve što je trebalo, bunkere i vojnu tehnologiju koju je bivša država izvozila Sadamu, otišao se i "malo odmoriti", ali "ne može reći gdje, ne zbog hrvatske tjeralice, nego zbog svoga mira". A onda se naglo sjetio Franje Tuđmana, s kojim se "uvijek moglo dogovoriti", i osuo paljbu na Mesića, kojemu "nikada nije vjerovao", jer je u ključnim momentima "izmanipulirao Tuđmana". Navodi primjer od 9. siječnja 1991., kada je Tuđman na sjednici Predsjedništva SFRJ prihvatio odluku o rasformiranju paravojnih organizacija i predaji oružja područnim vojnim jedinicama. Osam dana kasnije isti se dogovor postiže s Mesićem, koji obećava da će RH predati 20.000 automatskih pušaka tipa kalašnjikov. No sve propada jer je, kazao nam je Kadijević, Mesić "nešto smutio" Tuđmanu pa je Hrvatska vratila samo 150 "cijevi", od čega samo 15 kalašnjikova, a kad je Tuđman shvatio, "već je bilo kasno". Na kraju je Kadijević poručio da pitamo predsjednika Mesića o njegovu (mi ćemo ipak reći - navodnom) dogovoru s Vukom Draškovićem u srpnju 1991. godine o "rušenju JNA i rukovodstva Srbije, s ciljem dovođenja Draškovića na vlast". Na kraju, 82-godišnji Kadijević poručio je svima koji se "brinu zbog njega" da je, iako star, "prilično zdrav i imun na tjeralice i sudove". Potkraj prosinca 1991. Kadijevića, koji se navodno zbog bolesti povukao s funkcije, prema nekim beogradskim izvorima, posjetio je Jimmy Moody, tada utjecajni član američkoga Kongresa, koji je govorio srpski i 80-ih radio u ambasadi SAD-a u Beogradu. Navodno je on Kadijevića odveo u Washington za ad hoc savjetnika u Iraku još za prvoga Zaljevskog rata, pa je valjda još tada, kako sam kaže, stekao "imunitet", kako prema haaškom tako i prema hrvatskom sudu.