Junački pad Sanaderova Lažova

Dosadašnji Sanaderov spiker, odnosno čak i više od toga, osoba iz najužeg premijerova kruga, odbačen je iza kulisa. On je do te mjere izgubio vjerodostojnost u javnosti da je Sanader - odnosno ljudi koji kreiraju njegov imidž - shvatio kako mu Maček počinje donositi više štete, nego koristi. Glasnogovornik može lagati tri puta: prvi put, zadnji put i nikad više. Maček je lagao najmanje pet puta, iako se ne može reći da nije postupao u najboljoj namjeri. Toliko je predano branio svog šefa od stvari koje se ne mogu braniti, da je gotovo neugodno bilo gledati kako Maček raširenih ruku juriša na bajunete. I junački pada. Vrč ide na vodu dok se ne razbije. Tako je i glasnogovornik Vlade i HDZ-a Ratko Maček beskrupulozno branio svog šefa Ivu Sanadera, služeći se često i lažima, sve dok ga šef HDZ-a nije smijenio s dužnosti dok ne bude prekasno. Ili je možda već zakasnio. U svakom slučaju, Maček neće predstavljati HDZ u idućoj predizbornoj kampanji i to bi, paradoksalno, mogao biti jedan od većih aduta te stranke sto dana prije izbora. Na njegovo mjesto stupit će Mladen Pavić, glasnogovornik Ministarstva poljoprivrede, koji među novinarima kotira kao jedan od najboljih glasnogovornika u vladajućoj strukturi. Odnosno, bio je sve dok nije grubo izvrijeđao Ljubicu Lalić. A onda joj poslao cvijeće i ispriku, koje ona - da stvar bude još gora - nije željela prihvatiti. Dakle, moglo bi se stvari do kraja ironizirati i reći da je Pavić u potpunosti zaslužio biti Mačekov nasljednik. A dosadašnji Sanaderov spiker, odnosno čak i više od toga, osoba iz najužeg premijerova kruga, odbačen je iza kulisa, na nekakvo fantomsko mjesto predizbornog stratega. On je do te mjere izgubio vjerodostojnost u javnosti da je Sanader - odnosno ljudi koji kreiraju njegov imidž - shvatio kako mu Maček počinje donositi više štete, nego koristi. Zapravo, do svijesti ljudi koji s velikom zabrinutošću iščitavaju istraživanja javnog mnijenja doprla je spoznaja da im kampanju ne može voditi čovjek koji je lagao. Više puta. Uzastopno. Glasnogovornik može lagati tri puta: prvi put, zadnji put i nikad više. JURIŠANJE NA BAJUNETE Maček je lagao najmanje pet puta, iako se ne može reći da nije postupao u najboljoj namjeri. Toliko je predano branio svog šefa od stvari koje se ne mogu braniti, da je gotovo neugodno bilo gledati kako Maček raširenih ruku juriša na bajunete. I junački pada. Na njegovu žalost, žrtva je bila uzaludna, jer s njim polako pada i njegov šef. Javnost ne misli da laže Maček. Ona misli da laže Sanader. Sad je kasno prisjećati se romantičnih vremena kad se Maček hvalio kako je "slučajno", "zahvaljujući preporukama", postao glasnogovornik HDZ-a, kako se prikazivao kao "medijski analitičar iz hobija", a za sebe govorio da radi posao "ozbiljnog PR-a". Mislio je da je spin doktor, čime je sebi gradio grandiozan spomenik poput Blairova "trbuhozborca" Alastaira Campbella. Smiješna je bila fama o Mačeku kao nekakvoj mračnoj glasnogovorničkoj sili iz Banskih dvora. A samo je Krešimir Macan, bivši medijski strateg premijera Račana, bio dovoljno hrabar da izjavi kako "Maček laže čim zine". U svakoj normalnoj zemlji u kojoj postoji sloboda medija on bi odavno izgubio posao, ali u Hrvatskoj on ima medije koji mu neće reći da laže i ima oporbu u kojoj ga jedino Vesna Škare-Ožbolt naziva lažovom. "Jedno od osnovnih pravila u našem poslu jest: nikad ne laži. Ne moraš uvijek reći cijelu istinu, ali ne smiješ lagati", izjavio je jednom prilikom Macan. A Maček je često lagao. I još češće obmanjivao javnost. SATOVI GA DOŠLI GLAVE Na kraju, glave su ga, po svemu sudeći, došli Sanaderovi satovi. Koji su se krasno nadovezali na aferu Verona. A koja se lijepo naslonila na aferu Imostroj, na aferu Liburnia, na aferu Kamen Ingrad. U tom zavidnom nizu afera Maček je vatru gasio benzinom. Recimo, u vezi naplate duga od 34 milijuna kuna od Kamen Ingrada, Maček je u siječnju 2006. godine govorio da nema šanse da Vlada neće uspjeti naplatiti taj dug. Kako tada, tako i danas. Zatim, u dva navrata je tvrdio kako Vlada nije primila dokument kojim je Hrvatski fond za privatizaciju obavijestio Vladu da je Andrija Hebrang poništio nagodbu s Ostojom i Eltzom. Tijekom afere Imostroj, uvjeravao je javnost kako se ugovor o prodaji 50 posto poduzeća MTS tvrtki Karin inženjering odnosio na polovicu poslovnog pprostora. Međutim, radilo se o poslovnim udjelima. A onda su došli specijaliteti. Afera Verona. Najprije Sanader uopće nije putovao u Veronu. Onda je putovao privatno. Onda poluslužbeno. Onda je objasnio da je Sanader bacio hotelski račun. Onda ga je odbijao bilo kome pokazati. A na kraju ga je pokazao petnaestoro novinara koji su ga željeli vidjeti. I nijedan od njih nije ga objavio u novinama. Ipak, afera sa Sanaderovim satovima bila je vrhunac Mačekova spina. Teško se prisjetiti svih bisera, no neki su epohalni. Sve satove Sanader je navodno kupio sam prije stupanja na dužnost, što je već po godini izrade pojedinih modela satova raskrinkano kao laž. Za neke je govorio da ih je dobio kao poklon od stranih državnika, a radilo se o vrijednosti jedan posto ukupne vrijednosti satova. Zatim je lagao izjavivši kako premijer Račan nije ostavio ni jedan dar u Banskim dvorima, a samo dva od njih su izložena u prostorijama kojima Maček redovito patrolira. A kad više nije imao kud, svog šefa je branio neviđenim konstrukcijama: prvo, upozoravao je da se raspravom o imovinskim karticama političara stvara antipoduzetnička klima u društvu, i drugo - ujedno i ono najslađe - naglašavao da bi se politikom trebali baviti samo oni koji imaju kuću, dva auta i 50 tisuća eura ušteđevine. Po tom srednjovjekovnom principu, ni njegov šef s onom prvobitnom, sirotinjskom imovinskom karticom ne bi spadao u tu kategoriju. LAŽE LI OVCA ILI ROG? Bacao je Maček i druge bisere, primjerice onaj žestoki demantij vijesti da je Vesna Škare Ožbolt izbačena iz Vlade (nazvao je to čak i "zlonamjernim podmetanjima i špekulacijama"), da bi se već za dan-dva zbilo ono neminovno. S takvim glasnogovornikom HDZ bi išao na izbore kao ovca na klanje. Za činjenicu da mu šef nije još više potonuo u anketama, Maček može zahvaliti samo privatnom odnosu Sanadera s medijskim vlasnicima i glavnim urednicima. Mačekov odlazak, više nego sam Pavićev dolazak, trebao bi biti ona slamka za koju se HDZ može uhvatiti u predstojećoj predizbornoj kampanji. No, opet, ne treba ni Mačeku previše zamjerati. Lako je biti Alastair Campbell s Tonyjem Blairom. Ajde ti budi Maček s Ivom Sanaderom. I svim onim satovima, s Veronom, Liburnijom, Imostrojem, Brodosplitom, Žužulom, Hebrangom, Polančecom, Kalmetom...