Fotografija se kao umjetnička grana financira u sklopu programa likovne umjetnosti, likovnih monografija, dizajna i arhitekture Ministarstva kulture. "Programi fotografskog stvaralaštva koji se provode kroz aktivnosti izložaba, manifestacija i likovnih monografija financiraju se kao segment likovnog stvaralaštva. Na prijedlog nadležnog Kulturnog vijeća za likovne umjetnosti, savjetodavnog tijela Ministarstva kulture, podržano je i financirano niz programa foto klubova, kao i fotografskih izložaba, foto-manifestacija i foto-monografija", kaže glasnogovornica Ministarstva.
Na popisu financiranih programa za 2011. godinu pronašli smo slijedeće aktivnosti vezano uz fotografiju: 10 000 kuna za izložbe u Cro Art Photo Clubu, isto toliko za pripremne radove za Zagreb Salon, 25 000 kuna za Salon fotografije Vinkovci i 40 000 kuna za World Press Photo Clubu izložbu te cjelogodišnji izložbeni program u Galeriji Fotokluba Split. Novac je još dobio Hrvatski fotosavez, a uguralo se i nekoliko fotografskih izložbi u programe nekoliko muzeja. Za usporedbu, u cijelom je programu likovnih umjetnosti podijeljeno pet i pol milijuna kuna.
Dobiva li tu fotografija, umjetnička i dokumentarna, pravedni tretman?
Predsjednik udruge Zbor fotoreportera Igor Nobilo smatra da "fotografija u Hrvatskoj nema ni približno dobar status kao druge grane likovne umjetnosti." "Direktno
"Politika hrvatske države prema dokumentarnoj fotografiji ne postoji, iako dobro znamo da je fotografija svugdje i itekako ima utjecaja na percepciju građana o vlastitoj zemlji te stranaca o Hrvatskoj", zaključuje Nobilo.
Da kulturna politika ni strategija ne postoji ni šire od dokumentarne fotografije slaže se i Želimir Koščević, povjesničar umjetnosti, osnivač i programski savjetnik cijenjene Foto galerije Lang u Samoboru. "Dovoljno je pogledati ulaz u Atelje Toše Dabca u Ilici 17 pa da se zorno vidi 'kulturna politika prema fotografiji'. Hrvatskoj nedostaje Centar za fotografiju, kulturna institucija koja bi objedinjavala fotografske fundusa sada živućih fotografa i stare funduse, digitalizirala te funduse, priređivala velike izložbe, konzervirala i restaurirala stare fotografije", smatra.
Hrvatski fotografi dobri su kao i europski ili brazilski, međutim njihova je promocija u svijetu i zemlji "samo pitanje podrške, a toga gotovo da nema", ističe Koščević.
Sandra Vitaljić, fotografkinja i pročelnica Odsjeka za fotografiju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, izlagala je u listopadu u Latviji ciklus fotografija stratišta po Hrvatskoj, Neplodna tla, pa smo ju upitali kakve sve troškove uključuje jedan fotografski projekt.
"Troškovi nastanka ovoga ciklusa uključivali su foto materijal, pošto sam snimala na posebnim slideovima koje sam uz to morala slati na razvijanje izvan Hrvatske, putne troškove, skeniranje, probne printove, financiranje okvira, zatim izradu manjih formata fotografija, katalog, tekst kataloga", nabraja Vitaljić.
Ovaj je uspješan projekt prijavljivala na natječaje Zaklade HAZU i Zaklade Adris, međutim sredstva nije dobila.
"Opsežini foto eseji nemaju se gdje objavljivati i promovirati, ne postoje odgovarajući časopisi, ne izdaju se knjige. Od umjetnosti nitko ne može živjeti. Nema institucije koja bi otkupljivala radove, interes za fotografiju među kolekcionarima je slab, a šira populacija nije osviještena", nabraja probleme Sandra Vitaljić.
Upravo s ciljem pojavljivanja u javnosti i osvješćivanja, Katedra za fotografiju prijavila se na ArtOmat, sajam umjetničkih proizvoda koji će se u prosincu održati u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika.
Osim svijesti javnosti, kolekcionara i institucija o vrijednosti fotografije, ni s mogućnosti za obrazovanje Hrvatska ne stoji najbolje. Tek od prošle godine na Akademiji dramskih umjetnosti postoji diplomski studij fotografije, a dodiplomski još uvijek ne postoji.
I tu nije kraj lošim vijestima, jer je jednoj od svega nekoliko fotografskih galerija u zemlji, Foto galeriji Lang, nakon punih devet godine grad Samobor reducirao programska sredstva.
"Dana 22. studenog slijedeće godine obilježavamo desetu godinu postojanja u tom gradu, ali kako sada stoje stvari, morat ćemo galeriju zatvoriti. Neću ni govoriti koliko smo pridonijeli kulturnom imidžu Samobora, ali Samoborci u ovom trenu više vole kremšnite i kotlovinu", donosi još jednu lošu vijest za hrvatsku fotografiju Želimir Koščević.
Kako se čini, danas će neki novi toše dabci između fotografiranja prije biti prisiljeni skupljati plastične boce, nego svoje radove nekome uspjeti prodati ili dočekaju da kulturne institucije za njih počnu mariti.


