Kvalitetno i istinsko zajedništvo neizbježan je preduvjet opstojnosti ekosela. U svojoj knjizi The Different Drum, M.Scott Peck izlaže proces geneze istinske zajednice koji je uočio u svojem dugogodišnjem psihoterapeutskom radu sa grupama, te se u ovom eseju daje kratki pregled stadija kroz koje grupa prolazi na putu do pravog zajednišva. Autor ovog teksta završio je intenzivni jednomjesečni tečaj Ecovillage Design Education u sklopu GAIA University programa, održan 2007. god u njemačkim ekoselima Siebenlindenu i ZEGG-u . Tekst je nastao kao odgovor svim mojim prijateljima, zaglušenima duboko u vrevi matrice, kojima je teško čuti i razumjet: što je to ekoselo i čemu to uopće služi!?
Odrastanje uz šumu; dečki iz Siebenlindena DORUČAK U EKOSELU Početak dana u ekoselu je poseban trenutak. Pospani, razbuđujući se hladnom vodom i britkim zrakom, bauljamo do zajedničke blagavaone, gdje se već osjeti miris hrane, toplih napitaka i prigušene riječi ostalih bauljara. Riječi su dragocjene u rano jutro te se pozdravi izmjenjuju očima i osmjesima. Lebdimo iznad bogato postavljenog stola, slijedeći vlastiti kozji instinkt biramo hranu za koju nam se čini da nam odgovara to jutro i onda sa svakim gutljajem toplog čaja, uz integralni kruh i namazom od hrane iz vlastitog vrta, osjećamo kako se život budi u nama. NEZABRINUTOST Možemo početi ili završiti priču sa smislom postojanja. Osvješten ili neosvješten, naš odnos prema smislu života predstavlja temelj našeg djelovanja u svijetu. Temelj naše potrage za srećom, a nezabrinutost je kvaliteta koja pokazuje sve više i više blagodati kako ponire dublje i dublje u naše biće. Možemo reći: Ova suluda utrka nema smisla; ili kao što kažu Montipaytonovci – ništa ne donosiš, ništa ne odnosiš – što gubiš? Ništa! – ali tek kad na nekoj razini dubljoj od intelektualne osvjestimo prolaznost svih stanja i situacija u kojima se nađemo u životu, kao i prolaznost vlastitog postojanja postajemo sve opušteniji i slobodniji.
Kućica za meditaciju VRIJEME No, u ritmu života koji nameće centralni procesor matrixa, nema puno vremena za razmišljanje o dubinskim temama. Radi da bi uživao! Radi više da bi uživao jače! Hrani svoju pohlepu. Hrani je iluzijama i ispraznostima. Hrani je privremenim osjećajima zadovoljstva. Hrane je na pretek svuda oko tebe: filmovi, novine, televizija, časopisi... Recepti za instant sreću na sve strane! Postoje dvije vrste stanja sreće: plitko i prolazno i dublje i trajnije. Okidače za prvo stanje su nam uredili naši savršeni umnoživači, kako ih zove Dawkins, naši geni. Mi smo potomci onih varijacija i mutacija koje su se najuspješnije razmnožavale. Stoga sve ono što vodi uspješnom raspršivanju naših gena donosi instant nagradu. Kod muških varijacija su to vrlo jednostavni okidači: Moć (u bilo kojem obliku: novac, resursi, hrana) i seks. Strah je opet s druge strane također vrlo korisna evolucijska poluga koja čuva umnoživače u jednom komadu. Koristeći te jednostavne poluge, može nas se organizirati u države, gradove, plemena, tvornice – organizirati u megamašinu koja gradi piramide za faraone. Ili crno-zlatne baterije. Važno je naliti beton u mozak da popuni sve vremenske praznine tijekom kojih bi čovjek mogao početi razmišljati. U kojima bi se možda trgnuo iz sna/noćne more i vidio gomilu žica priključenih na njegov um koje ga truju trivijalnostima. Zato postoji ogromna industrija zagubljenog vremena. Industrija zabave. I tako je lako ne razmišljati!
Opuštanje i tjelovježba kroz ples prije Foruma U ekoselu se osjeti bogatstvo vremena. Vremena ima puno, na pretek, kada ga se ne rasipa uludo. Kada se dopinzirani konji naših želja umire i krotko pasu travu tihog potoka. U tom usporenom vremenu može sazrijeti spoznaja da je za sreću dovoljno vrlo malo. Zdrav okoliš. Zdrava hrana. Zdravi ljudi. Nasmiješeni ljudi. Zajednica. Čist um. Sve isprepleteno, gdje jedno podupire drugo. ZAJEDNICA Izići iz sistema nije lako. Zapleteni u čelični stisak straha za zdravlje i golu egistenciju, privučeni obećanom srećom demokratskog društva, grčevito se držimo Velike iluzije civilizacije, standarda i komfora. Sistem također pazi na nas, pa nam velikodušno daje željezne okove kredita. Uzgojeni u sistemu od najranije mladosti, zadojeni strahom, kompeticijom, nismo sposobni preživjeti izvan naših kaveza. Sigurnosnih kaveza u koje smo deponirali naše umove. Zato je zajednica ta sigurnosna mreža u koju možemo opušteno pasti kad otpustimo stisak. Kad se probudimo. Ekoselo nije samo skupina niskoenergetskih, pasivnih-aktivnih solarnih kuća sa minimiziranim ekološkim otiskom. Ono je mnogo više od toga. Ono je namjerna zajednica ljudi sličnih životnih težnji; proširena obitelj. Obitelj, koja ako je postavljena na ispravnim načelima, predstavlja izvrsnu platformu, temelje na kojima možemo graditi našu kuću istinskog životnog zadovoljstva. Temelje koji nam pomažu u stjecanju i produbljivanju životne mudrosti, uvida u pravu prirodu stvari, u pravu prirodu postojanja. Ekoselo je i okruženje za slobodno i slobodarsko odrastanje naše djece. Gdje se djeca ne stavljaju u pripremne boksove za životnu utrku, gdje ih se pušta da budu djeca igre, djeca prirodne radoznalosti, gdje im se ne tovari na tek prohodale nogice teret svijeta – jer, govore nam: moramo ih pripremiti na životnu arenu, moraju se truditi od vrtića biti bolji od drugih, jer resursi su ograničeni...
Minuta potpune tišine. Osvještavanje zajedništva Okruženje za razvoj osobnih kvaliteta, za njegovanje ispravnih želja i nastojanja, koje su poglavito usmjerene dobrobiti prvenstveno drugih ljudi, tek sekundarno našoj osobnoj. Okruženje za suživot sa drugim oblicima života na ovom planetu, bez njihovog brutalnog iskorištavanja i proždiranja. Do istinske zajednice ne dolazi se lako. Sad već pokojni M.Scott Peck dobar dio svoje psihoterapeutske prakse posvetio je liječenju kroz zajedništvo. Kroz radionice u kojima su ljudi, potpuni stranci ponekad uspjevali ostvariti istinsko zajedništvo. U svojoj knjizi The Different Drum, Peck razlikuje četiri stadija kroz koji skupina ljudi prolazi na putu do istinskog zajedništva.
Skupljanje plodova zajedničkog rada I. Pseudozajednica Prvi stupanj je instant zajednica, gdje se članovi odnose jedni prema drugima sa puno poštavanja, ljubaznosti i uglađenosti. Interakcija nalikuje kulturnim primanjima sa lijepim manirima. Odlike ovog stadija jesu izgbjegavanje sukoba i izražavanja različitosti. II. Kaos Kako pseudozajednica nema istinsku snagu, nakon nekog vremena, ako je grupa i dalje na okupu, nastupa dosada. Sve lijepe priče su ispričane, postaje zamorno održavati lijepu fasadu. Grupi u kojoj sam ja bio, to se desilo tek nakon desetak dana. Jednostavno, više nije bilo motivacije za prezentacijske priče, a prikrivanje nesnošljivosti zahtjevalo je sve više energije. Nakon još nekog vremena, neslaganja počinju sve više i sve eruptivnije probijati ušminkane fasade i kreću rasprave, razmirnice pa i svađe. Te na kraju nastupa stanje rata svih protiv sviju. Takvo stanje može jako dugo potrajati, sa pokušajima vraćanja u pseudozajednicu, ali tek sada se osjeti patvorenost pseudozajednice. Ukoliko je grupa dobro vođena ili je kritičan broj članova grupe dovoljno introspektivan ili jednostavno ima sreće, može nastupiti slijedeći stadij - III. Stadij prazinine... ...u kojemu nastupa tišina i promatranje sebe i svojih reakcija. To je stadij pročišćavanja, razmatranja vlastitih postupaka, preispitivanje vlastitih vrijednosnih sudova i predrasuda. Stadij u kojem otkrivamo zanimljive i često ne baš ugodne istine o sebi samima, te razotkrivamo potrebu da druge uvjerimo u ispravnost vlastitih stavova, kao da nam je od životne važnosti dobiti priznanje da smo baš mi u pravu i da je naše razmišljanje ispravno. Osobine koje nas kod drugih najviše nerviraju, često su iste one kojima mi drugima idemo na živce. Niti jedan stadij u kojemu se grupa nalazi nije garancija da će se dogoditi transformacija i prelazak u sljedeći. Peck u svojoj knjizi ne uspjeva razotkriti zakonitost po kojoj nekim grupama uspjeva dosegnuti četvrti stadij – stadij Zajednice, a nekima ne. Bitnu ulogu svakako igra snaga vezanosti za ego, tj. spremnost na promjenu, prilagodbu i umiranje ega.
Zimnica; sudionici ekosela kažu da duh zajedništva rad čini opuštenim, veselim i razigranim IV. Istinska zajednica Kroz tišinu praznine izranja istinska zajednica kao ljekovito stanje duha grupe u kojoj se osjeti duboko povjerenje i povezanost. Različitosti se prepoznaju i prihvaćaju. Nametanje vlastitih stavova blijedi, a članovi su sposobni svoja uvjerenja promatrati kroz prizmu duhovite ironije i nevezanosti za ista. Također se uspostavlja čvrsta mreža međusobnog povjerenja u sigurnosti koje su ljudi spremni pokazati svoje ranjivosti, govoriti o problemima koji ih zaista muče, bez straha od odbacivanja, ismijavanja i sličnih reakcija. Članovi osjećaju da se dogodila kvalitativna promjena, da su oni sami prošli kroz katarzično iskustvo i da je razina ozdravljenosti grupe porasla. Stanje smirenosti, unutarnjeg zadovoljstva i povjerenja. ODRŽAVANJE Na Peckovim ad hoc seminarima, slučajni polaznici bi se rastajali nakon dovršetka seminara, sa lijepim sjećanjem na pravo zajedništvo i žaljenjem što se vraćaju u neki drugi svijet gdje je to vrlo rijetko, gotovo nepostojeće. Kako ništa ne traje vječno i nepromjenljivo, tako u stvarnom svijetu ekosela ta fina ravnoteža gotovo meditativnog stanja zajednice biva narušena svakodnevicom. Zbog toga su potrebne socijalne alatke, ustaljena okupljanja, gotovo rituali, u nekom redovitom ritmu kada se vrijeme i energija posvećuje obnavljanju zajedništva. Jedna takva alatka jest forum. Vrlo jednostavna forma, krug u kojemu se sjedi, sa vrlo jednostavnim pravilima o povjerljivosti svega izrečenog unutar kruga, o slobodnom nastupu i izražavanju onoga tko osjeća potrebu reći nešto, bilo lijepo ili ružno, sretno ili tužno, iznijeti svoj doživljaj nekog sukoba, a ukoliko je osoba sa kojom je nastao sukob prisutna, pravilo je da joj se ne obraća u drugom licu, nego se o njoj govori u trećem licu, da bi se minimizirao osjećaj direktnog napada. Važno je pri iznošenju viđenja traumatskog događaja fokus postaviti na vlastiti doživljaj i rječima iskazati osjećaje koji su nastali pri tome. Bez optuživanja, osvete, jednostavno to izreći. Često su viđenja istog događaja različitih osoba dijametralno suprotna, a neizrečena postaju mutno tlo budućih sukoba. Takva praksa je od presudne važnosti za dugovječnost i uspješno djelovanje zajednice. Postoji podatak da od deset novoosnovanih namjernih zajednica, samo jedna zaista i opstane.
Slikarstvo u funkciji razvijanja cjelovitosti svake osobe MATERIJALNA OSNOVA Tek na kraju dolazi ono što je možda prva asocijacija uz riječ ekoselo. Kada su stvari u međuljudskim odnosima dobro postavljenje i dobro održavane, izgradnja niskoenergetskih nastambi od lokalnih materijala, sa mudrom orijentacijom prostorija prema stranama svijeta, najčešćim vjetrovima, te prilagodba arhitekture kuće lokalnim klimatskim uvjetima, sa cijelim nizom daljnih instrastrukturnih zahvata u prostoru koji odgovaraju na potrebe čovjeka kao biološkog bića – izgradnja tih materijalnih dobara postaje polje za istraživanje, igru i veselje kroz zajednički rad. Oplemenjivanje zemljišta kroz permakulturne principe, uzgoj autohtonih biljnih sorti sa pohranom sjemena, priprema hrane na zdrav način, sa dužnim poštovanjem u pristupu i konzumaciji hrane daje osnovu za zdravo tijelo, kao biološku osnovu zdravog i energičnog uma. Isto poštovanje prema okolišu i drugim živim bićima pri vraćanju gnojiva nazad zemlji, pročišćavanju vlastitih otpadnih voda, te obuzdavanje vlastitih želja i prohtjeva ispunjenje kojih potiče potrošnju neobnovljivih izvora energije ili proizvodnju materijala štetnih za živa bića i okoliš daje cjelovite, neraskidivo povezane i međusobno prožimajuće elemente načina življenja na ovom planetu koji podupiru rađanje istinske sreće i dubinskog zadovoljstva među svim oblicima života. ZVJEZDANO NEBO Nakon ispunjenog dana, umorni ali opušteni, vraćamo se prema svom krevetu kroz svježi noćni zrak. Tijelo još osjeća toplinu vatre, u ušima još odzvanjaju pjesme pjevane punim plućima, a oči, zrcaljeći tek diskretnu mjesečinu, lako pronalaze svjetlost dalekih zvijezda. Kraj? Nije kraj! Tek početak puta u ekoselo!
