TOČKA je trenutak zaustavljanja u točci jednog traganja. TOČKA je razmeđe na kraju narasle interaktivnosti statike i pokreta. TOČKA je početak neznanog novog.
TOČKA nastaje i nestaje u prostoru u kojem obitavaju točke. Krugovi, prsteni i rupe, potomci točke, zrcale se u simetriji i tvore home specific mjesto za TOČKU. Nepokretne figure u armiranom kadru utisnule su se na rubu točke. Dodirom točke snopovi svjetlosnih točaka ispuštaju se iz točke. Svjetlosne točke lete iznad široke točke i ispod točkastog svoda, lijepe se na rub točke gdje pomiču okoštale figure u armiranom kadru. Iz točaka skrivenih na figurama rasplinjuje se zvuk kroz prostor točke.
Kolaž-Kadar-Pokret-Tipka-Projekcija-Senzori-Zvuk stratigrafski je presjek ove interaktivne instalacije. Nataložene naslage starijih likovnih i ranijih tehnoloških medija u spajanju tvore smjesu s početkom u statičnom kadru kolažiranih figura, međuslojem dodira, završnom pokretanju statičnog kadra i širenju zvučnih valova. Prvi pokretač rascjepljuje simetriju prostora, a aritmični zvučni valovi šire se rubovima i nanovo ga ocjelovljuju. Polivalentno strujanje među medijima u naravi je TOČKE.
Traganje autorice inicirano je potrebom za unošenjem pokreta u osobne crteže i kolaže. Radove na papiru i od papira provlači i vizualno mijenja kroz razne tehnološke medije, a na kraju ih i ozvučuje. Ovim načinom aktivira promatrača da postane pokretač. TOČKA je unutarnji glas, pozivač na promjenu i početak traganja za nekim novim igračkama.
Glazbeni umjetnik Lenhart Tapes oblikuje trake kazeta u svoj jedinstveni zvuk kolaža koristeći se s četiri walkmena kao instrumentom, dok ga izvođačice Adriana Josipović i Josipa Bubaš prate jedinstvenim pokretima tijela inspirirane formama sa slike točka.