Udruga Drugo more predstavlja interaktivnu izložbu Molleindustria – All Work, No Play, presjek rada projekta Paola Pedercinija – talijanskog dizajnera politički angažiranih Flash videoigara.
Izložba propituje možemo li (video)igre koristiti u svrhu kritičkog isticanja društveno-političkih pitanja poput radničke fleksibilnosti, prekarnosti, otuđenja i inih problema proizašlih iz post-fordističkog modela rada. Mainstream videoigre su proizvodi masovne kulture koji, iako ponekad ističu ili prikazuju društvene probleme, nikada ne zaboravljaju svoju osnovnu namjenu: pružanje zabave masovnoj publici koja, čak i kada je zainteresirana ili aktivno uključena u politiku, može ostati razočarana kada se u videoigrama susretne s političkim pitanjima.
Kasnih devedesetih došlo je do mnogih pokušaja korištenja alata i društvenih platformi temeljenih na videoigrama – od game modova do performativnih intervencija u online igrama – kako bi se u polje gaminga uvele neke ozbiljnije teme. No, kada se 2003. godine pojavila Molleindustria sa svojim malim Flash igricama i prvim izjavama, nitko dotada još nije bio tako jasno naglasio kako "ideologija igre prebiva u njezinim pravilima".
Projekt Molleindustria nastupa sa stavom kako je moguće promijeniti vanjštinu igrice ili natjerati njezin engine da djeluje tako da mijenja uspjeh u neuspjeh, te fotorealistično nasilje u generator apsolutne ljepote; no, ako se ne izmijeni način na koji igra funkcionira, ona će uvijek biti proslava snage, mačizma i pobjede. Jedino kreiranjem drugačijih igara koje pritom još uvijek pružaju zabavu, možemo početi koristiti ovaj snažan medij u svrhu poticanja ljudi na promišljanje i kritičko uključivanje u aktualna društveno-politička pitanja.
Otada nadalje, Molleindustria postaje jedna od istaknutijih pojava na indie gaming sceni, kao i jedna od rijetkih čije su videoigrice bile predmetom zanimanja tisuća gamera, istovremeno aktivistima služeći kao sredstvo boljeg približavanja i lakšeg cirkuliranja određenih tema, a u umjetničkim krugovima sloveći kao forma angažirane interaktivne medijske umjetnosti.
Prema teoretičaru medija Alessandru Ludovicu, "odbacivanjem uobičajene parodijske sheme, Molleindustria uspostavlja jednu vrstu paradigme u definiranju političkog haktivizma ugrađenog u komični i ironični sustav koji se temelji na videoigrama. Pravila videoigara koriste se za promoviranje ideologija, i u ovom jedinstvenom slučaju softver pokazuje kako se o politici može raspravljati unutar klasične 'point and click' interakcije, postizanjem visokih rezultata kroz povećanje razine osobne svijesti. Estetika i stav Molleindustrie pronalaze svoj put u ciljanju na pojedinačnu svijest izgubljenu u pretrpanom medijskom krajoliku".
U prostoru galerije Filodrammatica, Molleindustria će predstaviti izbor igara koje se bave temama rada, pri čemu će posjetitelji za svaku igru moći razviti vlastiti modus igranja. Od narativnih i poetičnih djela kao što su Every Day the Same Dream (2009), kratke igrice o otuđenju i odbijanju rada, do nešto novije Phone Story (2011), igre za pametne telefone o društvenim troškovima proizvodnje elektroničkih uređaja; od To Build a Better Mousetrap (2014), menadžerske igrice o inovaciji i radu s miševima kao glavnim protagonistima, preko Unmanned (2012), igre o životu pilota bespilotne letjelice, sve do dokumentacije MayDay NetParade (2004), virtualne demonstracije organizirane prilikom međunarodnog događaja Euro MayDay, kojom se pokušalo omogućiti preuzimanje one vrste vidljivosti koju nam na političko-aktivističkom polju oduzimaju mainstream mediji, sindikati i političke stranke.


