Izložbu čini tridesetak fotografija u kojima autor prati svog izmišljenog lika Kosturka koji se bezuspješno pokušava ubiti. "Priča o Kosturku počinje u trenutku velikog, svima suđenog ljudskog gubitka – smrti, a završava spoznajom da se izgubljeno – život ionako nikada doista nije posjedovalo i upravo se stoga toliko strastveno želi; priču dakle prati spoznaja glavnog lika da mu se smrću, koja prethodi, zapravo ništa bitnog/ništa novog niti nije dogodilo što definira njegov mrtvački modus vivendi, neumorno traganje za efikasnom metodom samoubojstva. To, da se u biti ništa nije dogodilo, već se tek ima dogoditi, poanta je priče.(...) Ovdje vidimo kako djeluje mehanizam dvostruke negacije: radikalan gubitak je gubitak gubitka i u tome je njegova prava priroda. U tome leži i bit Kosturkovog posezanja za samoubojstvom kao načinom dosezanja istinskog, autentičnog života."(Krešimir Oremović, iz predgovora)
Uz intrigantnu temu, fotografije su zanimljive i zbog tehnike kojom su snimljene – camerom obscurom u autorovoj izvedbi, s rupicom mikro veličine (0,2 mm) koja daje oštrinu slici na koju nismo navikli u kameri obskuri dok istovremeno omogućuje manipulacije dosvjetljavanjem i zasjenjivanjem tijekom ekspozicije. Autor opisuje: "Izrazito širokim vidnim kutom (žarišna dužina kamere od 40 mm je poput 12 mm u Leica formatu) malenu figuru ističem u prostoru, a kompresijom vremena tijekom ekspozicije prihvaćam dodatne izvore svjetla dok se pokretni dijelovi scene zamućuju i dodaju kadrovima začin mističnosti".

