Anna Hausner: IZVJEŠĆA O MIJENI
Pred nama su vizualna izvješća Anne Hausner: kratka kao pjesma, ali slojevita i višeznačna poput romana. Predmet ovog postava je vizualizacija doživljaja neprestanog gibanja, promjena i nestalnosti pojava u prirodi i paralelno s time, u nama samima. Ponuđen je razvoj promišljanja koji se u premisi može podudarati sa snoviđenjima i koji je tijekom realizacije prošao niz doživljajnih i spoznajnih pomaka. Autorica ovim likovnim zapisima ublažuje granice između disciplina kao što su umjetnost i znanost i nudi komentar graničnih spoznaja. Plemenitim likovnim jezikom ona otvara područje suočavanja s imaginarnom realnošću i vizualizira bogatstvo osobnih doživljaja. Promatrajući okolinu, prepuštajući viđenje senzibiliziranom duhu, Anne Hausner problematizira ustaljena viđenja prodirući u bit viđenog/doživljenog. Uočeni oblici procijeđeni su kroz membrane spoznaja. Titravost svjetla miješa se s titranjem vremena. Umjetnica zna da pogled može zaustaviti trenutak. No, isto tako zna da je pogled privremen i da je trenutak samo dio niza tijeka vremena. U isti čas mi smo i ovdje i negdje drugdje. Odmah za tim taj trenutak je potrošen i već smo u nekom drugom trenutku. Iako su neke manifestirane kao neznatne, promjene se kontinuirano događaju. Površnim doživljajem uveličavamo važnost pojmova, a da ne želimo prihvatiti neminovan tijek, slijed promjena.
Iva Haramina Milinković: MAPIRANJE PROSTORA STANJA
Namjera nagoni umjetnika da izabere sredstva i materijal kojim bi izgovorio zamišljeno. Iva Haramina Milinković kao gradivo za oblikovanje/preoblikovanje rabi olovku, akrilne boje, platno, konac, žicu, ovčju vunu. Nalazimo tragove rezanja, gužvanja, crtanja, paljenja. Ovom građom i načinima upotrebe ostvaruje bizarne kombinacije.
Formiranje predmeta i izvlačenje njihove znakovitosti iz memorije omogućava poigravanje. Konfrontacija netipičnih materijala govori o slobodi pristupa kreativnom činu. Još jednom se potvrđuje da u svijetu suvremene umjetnosti tehnologija ili materijal ne označava status djela. Poetika papira, tekstila, žice i podatnost materijala, zavodi umjetnicu. Ona intervenira traženjem novog značenja. To postiže efektno se ograničavajući na jednostavne postupke: formiranje plošnih i/ili linijskih formacija, zauzimanjem prostora. Umjetnica zna da oštrina može prepoznati sjećanje. Rez je kontroliran memorijom.
Autorica dopušta liniji ili plohi da postanu praznine ili ispune. I pozitiv i negativ ujednačuju vrijednosti. Umjetnica kasnije popušta svjetlosti. Svjetlost postaje suradnik. U konačnici, ovi radovi usklađeni su s upotrijebljenom tehnologijom. Integriranje izrezanih, gužvanih ili formiranih neizrezanih oblika postaje akcija koja rezultira artefaktom koji postaje umjetnički predmet u onom trenutku kad unutrašnjom logikom dijelovi postaju nedjeljiva cjelina. Često, oduzimajući obliku njegovu materijalnost, pokazuje se sjena. Likovnom je artefaktu uvjetno oduzet uzrok, a naglašena posljedica. Ovom inverzijom senzibilna autorica ukazuje na postojanje stvari u drugom obliku, u obliku osjećaja.



